Nesporazumi u braku

Esselamu alejkum!

Imam 40 godina, udata sam i imam dvije kćerke od 19 i 13 god. U velikoj sam dilemi da li da se razvedem od svoga muža? Bilo bi dugo i teško za napisati zašto? 20 godina živimo i ne vidim više smisla da ovako dalje nastavimo. Bili smo oličenje bračne idile, neki još misle da je tako, no istina je da smo samo dva stranca. U ratu sam doživjela gubitak dva brata što je na moj emotivni život ostavilo ožiljak. Prije nekog vremena i oca sam izgubila i često plačem.

Prvih godina braka muž me volio ludo, pazio, bio njezan.. Ali stalno je bio sklon ljutnji ako bih ga odbila u krevetu. Zadnjih godina postao je nepodnosljiv. Ako jednom kažem da nisam za intimni odnos, on se ljuti po dvije, tri sedmice, dere se i hoće eksplodirati. Ja samo želim malo lijepih riječi pa će i želja za intimnim odnosom biti veća, ja neću da to bude rutina ili samo zbog mira u kući. Inače naš intimni život kad nismo ljuti super funkcioniše. Djeca su već navikla da se pred njima prepiremo do besvjesti. Vjernica sam, radim, moj muž se bavi poljoprivredom. Ne želi nigdje ići, a meni ne brani. Meni je to dosadilo jer sam primijetila da mnogi muškarci misle da sam udovica ili raspuštenica.
Poštena sam i niko drugi me ne interesuje, volim svoga muža. On neće da razgovaramo o problemu. Kaže da je problem u meni. A ja samo hoću da me moj muž voli kao nekad, da ponekad odemo zajedno na kafu i kolač, da više razgovaramo. On po cijeli dan radi teško, ne pije, vjernik je. Moja starija kćerka je lijena i neuredna pa zbog toga često negodujem po kući, a onda mi njih sve troje kažu kako znam samo galamiti. A ja galamim jer više ne mogu biti njihova sluškinja i svaki dan samo ja prati suđe, samo
ja čistiti kupatilo, samo ja prati veš…a njih vozim svaki dan u školu, na rodendane, u kupovinu, pričam s njima kao sa kolegicama, plaćam racune, brinem o roditeljskim sastancima…

Educiram se, željna sam znanja…moja djeca ne vole čitati, mogu danima sjediti i buljiti u televiziju.., to ne mogu podnijeti. Navikli su da sve ja obavljam. U svemu
sam, dragom Allahu uspješna. Gdje sam pogrijesila? Prije posla sam pomagala mužu u štali-muzla sam krave, kuhala doručak, tuširala se pa na posao službenice. A onda mi je rekao šta ja to radim, ništa! Kao to je skroz normalno.
Jutros sam imala svađu u autu vozeći stariju kćerku do posla, jer sam izlazeći u njenoj sobi primijetila razbacan unutrašnji veš, odjeću. Rekla mi je da je to njena soba i šta me briga.

Bojim se Allaha, ali razmišljam da ih ostavim na neko vrijeme, sve troje. Al se bojim da će to ostaviti trag na psihi moje djece. Al ne mogu dalje, moja su osjećanja tako povrijeđena, jer postim, radim, s posla dođem pripremam iftar, perem, čistim, teravija…Volim našu vjeru, al je ponekad tako teško biti musliman. Molim vas odgovorite mi šta da radim?
Iznad svega mi je moja porodica važna, ali ovako neću dalje. Unaprijed
hvala!

Odgovor

Vaš slučaj nije usamljen. Vjerovatno većina žena u braku, u određenom trenutku, suoči se sa sličnim dilemama i problemima. Brak ima svoje uzlazne i silazne putanje. Ima sretnih, svijetlih i onih manje sretnih, ili tužnih momenata. Manje više i drugi muževi i djeca slični su u ponašanju Vašem mužu i Vašim kćerkama. Možda ima manji broj brakova bez tih problema, ali većina sigurno prolazi, prije ili kasnije, kroz određene krize. Posebno su izražene krize tzv. srednjeg doba. Možda bi bilo dobro da se posavjetujete i sa psihologom koji Vam o tome može više i bolje reći. Žena koja radi i u kući i van kuće veoma je opterećena i to bi muževi morali znati i uvažavati. Ne nastojati ispunjavati samo svoje želje i prohtjeve ne vodeći računa o stanju druge strane. Međutim, ne preporučujemo Vam da bez jakog, opravdanog razloga odbijate muža u postelji. To može izazvati kod njega neprimjerene reakcije i možda je to jedan od razloga zahladnjenja odnosa u braku i na koncu možda dovodi do razvoda mnogih brakova. Brak je velika blagodat i treba sve učiniti da se on očuva makar to iziskivalo ustupke, kompromise i određeno trpljenje koje neće izazavati ozbiljnije zdravstvene tegobe i posljedice. Brak kada se jednom razvali teško ga je poslije sanirati, a sklapati novi još teže. Otvorite razgovor s mužem, pokušajte razumjeti njegovu poziciju, a i on Vašu. S djecom također, posebno u toj dobi, treba pažljivo postupati i na lijep način ukazivati na njihove propuste. To su već odrasle kćerke koje imaju svoj način razmišljanja, postupanja, i teško im je nametnuri vlastiti obrazac ponašanja i vlastitu volju i želju. Rješenja tu nema mnogo, a najgore je razvaljivanje braka i porodice. Polahko, uz sabur i dovu Allahu da pomogne u teškoćama, riješit će se i ti problemi. Krizni periodi će proći, doći će poboljšanje i olakšanje. “Uz teškoću dolazi i olakšanje” kaže Uzvišeni u Kur’anu. Poslije olakšanja možda opet uslijedi iskušenje, pa opet olakšanje. Takav je život. Pun iskušenja i izazova. Njihovo savlađivanje zahtijeva puno energije, volje i mudrosti. Neka Vam je Allah na pomoći da pronađete najbolji odgovor u datoj situaciji.

Islamskazajednica.ba