Oholost je zastor od Dženneta

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedno od značenja koje se ponavlja skoro na svakoj stranici Kur’ana, eksplicitno ili implicitno, jeste da je istina potpuno jasna, ali se ljudi od nje okreću zbog oholosti i poricanja. Zato Kur’an podstiće čovjeka da zastane pred samim sobom i izbija mu iz ruku adute i lažna opravdanja koja stalno smišlja.

To se najbolje očituje i pokazuje onda kada čovjek upadne u veliku nevolju, kada mu se učini da je u bezizlaznoj situaciji, kada se nađe na otvorenom i uzburkanom moru čiji valovi samo što ga ne udave, tada nestaje filozofije i filozofiranja, i svi argumenti padaju u vodu, srce se oslobađa svih izgovora i okreće se samo svemoćnom Stvoritelju. U tom teškom trenutku čovjek ne razmišlja ni o čemu drugom.

Možda je zato Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude i trun oholosti.” (Muslim)

Imam el-Gazali je na briljantan i krajnje inspirativan način prokomentirao ovaj hadis, jer je imao dubok uvid u posljedice oholosti.

On je rekao: ”Oholost je postala zastor od Dženneta jer se upliće između čovjeka i cjelokupnog ahlaka ili morala vjernika, a taj ahlak su vrata Dženneta. Oholost i samoljublje zatvaraju sva ova vrata, jer ohol čovjek nije u stanju da želi vjerniku ono što želi sebi, nije u stanju da bude ponizan, što je kruna ahlaka bogobojaznih, nije u stanju da napusti mržnju, nije u stanju da ustraje u iskrenosti i istinoljubivosti, nije u stanju da potisne ljutnju i da se u srdžbi savlada, nije u stanju da napusti zavidnost, nije u stanju da dadne lijep savjet, niti da prihvati savjet, i nije siguran od ogovaranja i omalovažavanja drugih ljudi.

Ukratko, nema osobine lošeg ahlaka, a da ohol i samodopadljiv čovjek ne prisiljava sebe na takav ahlak da bi sačuvao svoj ponos, niti postoji lijep ahlak, a da on nije nesposoban za njega iz straha da ne izgubi ponos, zbog toga neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude i trun oholosti.”

U drugom hadisu navodi se zastrašujuće poređenje u vezi stanja onog ko je ohol i samodopadljiv. Naime, možemo komotno reći da je u tom hadisu naveden prizor strašnog masakra, a radi se o masakru koji su počinila dva gladna vuka nakon što su upali u stado ovaca. Pokušajte sebi vizualizirati tu sliku, jer je vizualizacija vrlo bitna. A zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da pohlepa i oholost mogu načiniti veću štetu vjeri od štete koju naprave dva gladna vuka kad upadnu među ovce.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Dva gladna vuka poslata u stado ovaca neće napraviti štete tom stadu koliko čovjekova želja (pohlepa) za imetkom i ugledom mogu napraviti štete njegovoj vjeri.” (Ahmed i Et-Tirmizi)

Upravo je mubarek ramazan prilika da čovjek zastane pred samim sobom, da se preispita, da se vrati u okrilje Allahove upute, da se oslobodi oholosti, pohlepe i ostalih loših osobina, i da osjeti radost, sreću, istinsku slobodu i veličinu u pokornosti svome Stvoritelju.

Jer, ramazan je mjesec intenzivne duhovne obuke u kojem čovjek, usljed posta, osjeća glad i žeđ, u kojem se preporučuje noćno bdijenje radi ibadeta, u toku kojeg čovjek podiže svoje ruke u dovi i lije suze pokajnice, moleći Allaha, skrušeno i ponizno da mu oprosti grijehe.

U toku ramazana vjernik sluša kur’anske ajete o Allahovoj uzvišenosti, veličini i svemoći, koji preplavljuju njegovo srce i dušu, i duša mu zadrhti od toga. Zatim, sluša ajete o bezvrijednosti i ništavnosti dunjaluka, pa svijet postaje malen i beznačajan u njegovim očima i u njegovom srcu.

U kur’anskim kazivanjima o prijašnjim narodima jasno vidi stratišta faraona, bahatih i oholih silnika. Dakle, oni koji su gradili palate, klesali nastambe u brdima i ispunili dunjaluk zlatom i blagom, nestali su u olujnim vjetrovima ili u morskim talasima. I onda shvati koliko je čovjek slab i bespomoćan.

Ramazan je mjesec dubokog razmišljanja i intenzivnog ibadeta, iz kojeg duša izlazi čista, preporođena i ispunjenja bogobojaznošću. Jer, dok čita, uči ili sluša Kur’an u toku ramazana, čovjek shvati da je cjelokupna ljudska historija protekla u nekoliko redova, da su narodi koji su dugo živjeli i gradili na zemlji, postali samo puki događaji, a da su velika kraljevstva i imperije nestali i propali kao da nisu ni postojali.

Tada mu postane jasno da ni on nije ništa drugo do prolazna čestica u oblaku vremena i mala tačka u prostranstvu svemira, i da zapravo ne posjeduje ništa osim onoga sa čime će se susresti sa Uzvišenim Allahom na Sudnjem danu, a to su njegova djela.

Milostivi Allahu, primi naše ibadete i dobra djela u ramazanu, i pomozi nam da ostanemo ustrajni na Pravom putu i nakon ramazana.
Izvor:saff.ba