Poučna priča o židovskom plemenu kojeg je Allah pretvorio u majmune i svinje

Pogledaj priču o onima koji su svetkovali subotom pa kada su spletkarili Allahu, On ih je pretvorio u majmune.

Kaže Uzvišeni:

وَسَۡٔلۡهُمۡ عَنِ ٱلۡقَرۡيَةِ ٱلَّتِي كَانَتۡ حَاضِرَةَ ٱلۡبَحۡرِ إِذۡ يَعۡدُونَ فِي ٱلسَّبۡتِ إِذۡ تَأۡتِيهِمۡ حِيتَانُهُمۡ يَوۡمَ سَبۡتِهِمۡ شُرَّعٗا وَيَوۡمَ لَا يَسۡبِتُونَ لَا تَأۡتِيهِمۡۚ كَذَٰلِكَ نَبۡلُوهُم بِمَا كَانُواْ يَفۡسُقُونَ ١٦٣

“I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili.” (Kur’an, 7:163)

Pitaj, o Muhammede, Jevreje Medine o vijestima njihovih prethodnika i o naselju koje je bilo nastanjeno blizu mora, na obali. Pitaj ih šta se zbilo s njima, kada su bili nepokorni Allahu i lovili subotom? Zar nisu bili pretvoreni u svinje i majmune?! Kršenje dana u kojem su svetkovali je grijeh, koji je mnogo manji od drugih grijeha koje su Jevreji činili, poput ubijanja vjerovjesnika, ili njihov zahtjev da vide Allaha, ili da obožavaju tele itd. Kršenje svetkovnog dana je bez ikakve sumnje manji grijeh od svega spomenutog. Međutim pored toga što su činili ove krpune grijehe, nisu bili pretvoreni u svinje i majmune, već onda kada su se ogriješili o subotu. Ovo ti ukazuje da kazna nije bila samo zbog grijeha, već zbog spletke.

Fejruz Abadi kaže: “Ovaj njihov grijeh predstavljao je omalovažavanje Uzvišenog Allaha.”

To zbog toga što su iskopali rupe u petak i postavili mreže u koje su ribe upadale subotom pred njihovim očima, a zatim bi mreže vadili u nedelju. Vidiš kako su htjeli obmanuti i napraviti spletku time što su mreže postavljali petkom, a zatim bi u subotu sjedili držeći svoje ruke u džepovima dok su gledali kako ribe padaju u mreže ismijavajući se Uzvišenom Gospodaru govoreći: ja Rabb, pogledaj kako smo ti mi pokorni, u subotu nismo ništa radili.

Da krenemo redom:

“Benu Israil su tražili dan u kojem će odmarati, dan u kojem se neće baviti dunjalučkim poslovima, a koji će biti njihov praznik i kad će ibadetiti. Allah im je odredio subotu. Nakon toga došlo je iskušenje kako bi ih Allah odgojio i pokazao koliko je jaka njihova volja naspram izazova i pohlepa i koliko se pridržavaju ugovora onda kada se oni suprostavljaju izazovima i pohlepama. Tako nešto je bilo neophodno za Benu Israil, jer je njihova ličnost i narav bila poljuljana sebebom poniženja u kojem su dugo živjeli. Bilo je neminovno da se oslobodi ta volja nakon poniženja i ropstva, kako bi se podučili čvrstini i ustrajnosti.

Ovo je neophodno svakoj osobi koja nosi teret dave– pozivanja u Allahovu vjeru, i priprema se za ispunjavanje emaneta namjesništva na Zemlji. Ispit volje i uzdizanja nad izazovima i pohlepama bio je prvi ispit kojim su iskušani još ranije Adem i Hava, ali nisu ustrajali već su poklekli šejtanskom došaptavanju o drvetu vječnosti i vlasti koja ne nestaje. To je nakon njih ostao ispit kojeg mora položiti svaki džemat prije nego im Uzvišeni dopusti da ponesu emanet nasljedništva na Zemlji. Forma tog ispita može biti različita, ali njegova suština ostaje ista.

Ni skupina iz Benu Israila nije izdržala na ovom ispitu kojeg im je Allah propisao. Razlog tome bili su njihovi uzastopni prekršaji i skretanje s Pravog puta. Ribe bi se subotom pojavljivale na obali mora, nadohvat ruke, ali ih nisu mogli loviti zbog svetosti subote koju su preuzeli u emanet. Kada bi subota prošla, ribe im ne bi dolazile tako blizu kao što su im dolazile u tom zabranjenom danu.

Zbog toga je Uzvišeni Allah naredio Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, da Jevreje podsjeti na spomenuti događaj, njihov govor i postupke u njemu.

Bilo kako bilo, ovaj događaj se desio priobalskom naselju iz Benu Israila. Kad ono jednoj skupini od njih provri pohlepa za ovim izazovom, oslabi njihova odlučnost i zaboraviše na ugovor kojeg su dali svome Gospodaru te počeše praviti hilete, kako to samo oni znaju, za lov u subotu! A kako je samo puno hileta onda kada srce skrene i oslabi bogobojaznost. Tada dolazi do pokušaja izbjegavanja spoljnjeg i očitog značenja šerijatskih tekstova.”[1]

Šerijatske naredbe i zabrane ne čuvaju tekstovi koji su u knjigama ili na jezicima daija i vaiza. Ne čuvaju ih isto tako ni sablje ni topovi, već budna i bogobojazna srca u koja se ustalio takvaluk i strah od Uzvišenog Allaha. Ta srca čuvaju i brane Šerijat.

Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Doista je halal jasan i doista je haram jasan, a između njih su sumnjive stvari koje većina ljudi ne zna. Pa ko se bude sačuvao sumnjivih stvari, sačuvao je svoju vjeru i čast. A ko upadne u sumnjive stvari, upao u haram. On je poput pastira koji čuva stado oko zaštićenog posjeda i postoji velika vjerovatnoća da stoka uđe u njega. Svaki vladar ima zabranjene posjede. Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi su Njegove zabrane. U tijelu postoji komad mesa. Ako on bude zdrav, bit će zdravo cijelo tijelo, a ako on bude pokvaren, bit će pokvareno cijelo tijelo. To je srce.”[2]

Koliko god mi govorili: Halal, haram, dozvoljeno je nije dozvoljeno, vadžib je, pokuđeno je i to neće naći odjeka osim kod onih čistih i bogobojaznih srca i dobrih nijeta.

“Zbog toga vidimo kako propadaju sekularistički sistemi, koje ne čuvaju bogobojazna srca. Propadaju teorije i pravci koje ljudi postavljaju, a za koje nema nikakva dokaza od Uzvišenog Allaha. I zbog toga su aparati koje postavljaju države radi očuvanja zakona i njihova sprovođenja nemoćni.

Tako je i skupina ljudi sa priobalskog naselja počela praviti spletke u vezi sa subotom u kojoj im je lov bio zabranjen. Pa se tako prenosi da su oni stavljali zamke subotom te bi ribe upadale u njih, a kada bi došla nedjelja, požurili bi i pokupili ribe govoreći kako nisu lovili subotom.” [3]

Kako da oni obmanu Allaha koji zna tajne duše i srca. Koliko god oni govorili svojim jezicima da nisu lovili, lovili su svojim srcima i nijetima. Pa, o ti koji “loviš” grijehe, spletke i obmane, Allah te vidi i zna tvoj nijet. Boj se Allaha i pripazi se na posljedice i konačan ishod svojih grijeha. Koliko god obmanjivao ljude i pravio im spletke, ne možeš obmanuti Uzvišenog Allaha. Ako spletkariš, onda znaj da:

وَلَا يَحِيقُ ٱلۡمَكۡرُ ٱلسَّيِّئُ إِلَّا بِأَهۡلِهِۦۚ فَهَلۡ يَنظُرُونَ إِلَّا سُنَّتَ ٱلۡأَوَّلِينَۚ فَلَن تَجِدَ لِسُنَّتِ ٱللَّهِ تَبۡدِيلٗاۖ وَلَن تَجِدَ لِسُنَّتِ ٱللَّهِ تَحۡوِيلًا ٤٣

“…spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo, nego ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.” (Kur’an, 35:43)

O ti, koji si srce ispunio brigama i namjerno ga isprljao grijesima, a potom od Allaha tražiš čistoću srca, ti spletkariš, ustrajavaš u ispunjavanju svoga srca brigama. Nosiš brigu imetka, brigu odijevanja, brigu ljeta i brigu zime, brigu čeljadi, brigu plate i posla, a potom govoriš: ja Rabb, očisti moje srce, a ustrajavaš u njegovom prljanju!

Molim Allaha da očisti naša srca.

Pohlepan si za dunjalukom, a nemaran spram ahireta, pun grijeha, odugovlačiš tevbe, a zatim se žališ na mrtvilo svoga srca! Pa to je pravo spletkarenje, zato se pričuvaj. Budi iskren s Allahom, nemoj biti poput lisice, jer put je strm. Da, put je strm a ti nećeš stići osim uz Allahovu pomoć. Pa zar da Njemu spletkariš, a On je tvoj jedini vodič?!

Zato ako želiš stići do Allaha, pokaj se od spletkarenja i nek ti jedina briga bude kako da Allah bude zadovoljan tobom. Što se tiče “prljavih” briga, očisti svoje srce od njih. Gospodaru naš, očisti naša srca! Amin!

Autor: Husejn Ja’kub
Iz djela “Put ka oprostu Milostivog Gospodara”

(menhez.com)