Propusti u odgoju djece koje ne smijete sebi dozvoliti

Kao što roditelji imaju prava kod svoje djece, isto tako i djeca imaju prava kod svojih roditelja. Uzvišeni nam je naredio da činimo dobročinstvo roditeljima, ali je isto tako naredio da činimo dobro svojoj djeci. Vođenje brige o njihovom odgoju je izvršavanje emaneta koji nam je Uzvišeni dao, a zapostavljanje njihovog odgoja jeobmana i varka. Propusti i greške u odgoju djece su sljedeći:

1. Navikavanje djece na kukavičluk i strah – Uočljivo je kod nas da roditelji plaše djecu kada plaču kako bi ušutila, poput plašenja mrakačom, lopovom, čudnim zvukovima itd., a gore od svega toga je plašenje učiteljem, školom, ljekarom, što predstavlja plodno tlo za usađivanje straha i kukavičluka u djeci.

2. Navikavanje djece na izobilje, raskoš i luksuz – Omogućavanje djetetu da odrasta u raskoši dovodi do djetetove sebičnosti i samodovoljnosti, tako da ne brine za druge, niti se raspituje za stanje svoje braće muslimana.

3. Udovoljavanje svim dječijim prohtjevima- Neki roditelji daju djeci sve što zatraže od njih, tako da se djeca uče na rasipanje imetka i njegovo trošenje na pogrešan način, što prouzrokuje da djeca ne znaju cijeniti imetak niti ga trošiti na ispravan način.

4. Ispunjavanje dječijih zahtjeva kada zaplaču, posebno maloj djeci – Često mališani traže od roditelja nešto, pa ukoliko roditelji odbiju da im to ispune, počnu plakati sve dok im se ne udovolji, što uzrokuje slabost kod djece. Kaže dr. Muhammed es-Sabag: “Čuo sam Malika bin Nebija, Allah mu se smilovao, da mu je došao jedan čovjek kako bi se posavjetovao s njim u vezi sa odgojem svog novorođenog sina ili kćerke, pa ga je upitao: ‘Koliko joj je godina?’ Čovjek je rekao: ‘Mjesec dana.’ Na to mu je Malik rekao: ‘Prošao ti je voz’, a zatim je rekao: ‘Mislio sam na početku da sam pretjerao, međutim kada sam sagledao stvari, našao sam da je istina ono što sam rekao, jer dijete zaplače pa mu majka dadne da doji, tako da se u njemu stvara utisak da je plač sredstvo putem kojeg se postiže ono što se želi i odrasta na tome, pa ukoliko jevreji torturu vrše nad njim, plače u Vijeću sigurnosti misleći da će tako postići ono što želi.”’

5. Pretjerana strogost i okrutnost – Ovu grešku u odgoju roditelji čine ako pretjerano fizički kažnjavaju dijete zbog njegove pogreške ili ga pretjerano kritiziraju i za male i velike pogreške.

6. Pretjerana štednja – Neki očevi štede na svojoj djeci više nego je potrebno, što kod njih prouzrokuje potrebu za imetkom, a što ih može navesti da traže imetak putem krađe ili traženjem od ljudi.

7. Uskraćivanje nježnosti i milosti – Ukoliko djeci bude uskraćena nježnost, oni će je tražiti van kuće ne bi li pronašli nekoga ko će im tu potrebu zadovoljiti.

8. Pretjerano povjerenje u djecu – Neki roditelji imaju pretjerano lijepo mišljenje o svojoj djeci, ne provjeravaju ih, niti znaju s kim se druže, a ukoliko njihova djeca skrenu sa ispravnog puta, traže im izgovore i slijepo staju u njihovu odbranu.

9. Pretjerano loše mišljenje o djeci – Ovakvi roditelji nemaju nikakvog povjerenja u svoju djecu, a što je suprotno prethodno navedenom. Ovakva djeca imaju osjećaj da su njihovi roditelji svugdje za njima.

10. Pravljenje razlike među djecom – Ima roditelja koji prave razliku među svojom djecom u davanju i poklonima, dok drugi tu razliku prave u ophođenju i igranju s djecom, što prouzrokuje ljubomoru jednih prema drugima i pojavu mržnje među njima.

11. Dugo odsustvovanje od kuće – Neki roditelji zapostavljaju svoj dom i puno vremena borave van kuće i time izlažu svoju djecu brojnim nevoljama i smutnjama.

12. Navikavanje djece na loše ponašanje i ružan govor – Poput oponašanja nevjernika, navikavanja djevojčica na oblačenje kratke odjeće, upućivanje djeci pogrdnih riječi i nazivanje djece ružnim nadimcima, što rezultira da djeca počnu upotrebljavati iste takve riječi.

13. Praktikovanje činjenja loših djela pred djecom – Poput pušenja, slušanja muzike, brijanja brade, gledanja filmova, zatim razgolišavanje žena pred njihovim kćerkama, često bespotrebno izlaženje iz kuće i sve ono čime roditelji predstavljaju loš uzor kod svoje djece.

14. Ostavljanje nadzora nad upotrebom telefona i mobilnih uređaja – Neki roditelji ne pridaju nikakvu pažnju telefonu i nemaju nikakvog nadzor nad njim, štoviše nabavljaju svojoj djeci mobilne uređaje ne znajući da ukoliko se takvi uređaji loše koriste, postaju uzrok propasti.

15. Nemar prema literaturi koju čitaju djeca – Čitanje, nema sumnje, utječe na čitatelja pozitivno i negativno, stoga je neophodno usmjeravati djecu na ono što je u tom pogledu korisno, a odvraćati od onoga u čemu nema koristi ili je štetno.

16. Neshvatanje prirode djeteta – Mnogi roditelji ne razumiju prirodu svoje djece. Međutim, neophodno je znati da se djeca razlikuju, neki se naljute brzo, a neki su po prirodi hladni, neki su šaljivi, a neki ozbiljni. Stoga ophođenje prema djeci na isti način može uzrokovati njihovu devijaciju.

17. Učenje dove protiv djece – Neki roditelji, a posebno majke, mole protiv svoje djece, ne znajući da se njihova dova može podudariti s vremenom u kojem se dova prima, nakon čega nema koristi kajanje. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne molite protiv sebe, niti protiv svoje djece, niti protiv svih imetaka, jer tako možete potrefiti vrijeme u kojem Allah prima dovu, pa će vam biti uslišano.”

18. Kontradiktornost – Poput kada roditelj naređuje svojoj djeci da budu iskreni, a on laže, ili im naređuje da ispunjavaju obećanje, a on ga ne ispunjava, ili im naređuje da čine dobročinstvo roditeljima i čuvaju rodbinske veze, a on je nepokoran roditeljima i kida rodbinske veze i sl. Ovo ne znači da roditelj ostavi savjetovanje djece ukoliko on ima propusta, međutim kontradiktornost slabi korist savjetovanja.

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda.

Izvor: Po knjizi Et-Taksiru fi terbijetil-evlad, autora Muhammeda bin Ibrahim el-Hameda
Prijevod: Ehlimana Hardauš
Izvor:n-um.com