Šejh koji je naučio Kur’an pod uličnom rasvjetom – banderama

Nevjerovatna priča o jednom od najučenijh alima u kiraetima, poznatiji kao sejjidul-kura – prvak svih karija!

“Odrastao sam u kući u kojoj nije bilo znanja, niti bogastva, ni imetka, već je vladalo siromaštvo. Nije mi padalo na um nešto što se zove znanje a što se tiče Kur’ana njega sam čitao u mejtefima kod nekih šejhova. U naše vrijeme nije bilo medresa, već mejtefi. U svakom slučaju, išao sam od mjesta do mjesta. Pročitao sam kazivanje iz sure El-Embija o Ibrahimu i njegovom narodu koje me puno dirnulo. Došao sam kod svoje majke i rekao da želim da naučim Kur’an napamet, sve dok nisam dobio zakazano kod našeg profesora Husejna Hattaba, rahmetullahi te”ala. Kod njega sam naučio Kur’an od početka do kraja i još neke metnove (iz akaida, fikha, arpaksog,..), te sam započeo svoje putovanje u traženju znanja, sve dok nisam stigao do ovog svog vremena.

U to vrijeme nije bilo škola Kur’ana, niti škola koje podstiču (novčano) za učenje napamet. Ja sam u svom djetinjstvu bio neko na koga Kur”an ostavlja trag, pa bi nekad ajet i njegova značenja prirodno shvatao. “Sjećam se kada sam stigao sa hifzom do sure Ez-Zumer i pročitao riječi Allaha subhanehu ve te”ala: “Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju. Od nje se koža ježi u onih koji se Gospodara svoga boje, a zatim, kad se spomene ime Allahovo, kože se njihove i srca njihova smiruju. To je Allahova Uputa kojom On upućuje koga hoće; a onome kome Allaha da da je u zabludi, njemu nema uputitelja.” Zastao sam kod ovih ajeta a nisam imao više od četrnest godina. Dugo sam zastao kod ovih riječi i počeo da plačem i plačem i plačem i ponavljao bi ove iste ajete.

Tražio sam znanje a nisam razmišljao o tome da će mi jednog dana zbog ovog znanja doći imetak, ili dunjaluk, ili posao, ali Allah odbija da opskrbi roba – vjernika odakle se on i ne nada. Pa nam je Allah dao vrijednost u ljudskim srcima i dao nam je dovoljnu opskrbu.

Čudno je da nisam naučio Kur’an kao drugi talibi sjedeći u mesdžidu, ili kući jer smo bili siromašni. Bio sam zaposlen kućnim poslovima, jer moj otac nije bio u stanju (da radi) pošto je bio u godinama a ja sam ga pomagao u tome. Učio bi napamet pod rasvjetom, tj. pod banderama koje su imale crveno svjetlo u vremenu dok je Francuska bila okupator. Znao bi zastati pod stubom, proučiti ajet, zatvoriti mushaf, zatim bi hodao da drugog stuba ponavljajući ovaj ajet, tu bi učio novi ajet da trećeg stuba, sve dok ga ne bi naučio. Zatim bi kod trećeg stuba učio dva, ili tri ajeta, zatim bi išao da stuba koji bi imao svjetlo. Nekad bi naučio stranicu , nekad dvije, a sjećam se da sam jednom naučio deset stranica odjednom. I tako sam naučio cijeli Kur’an napamet. Gdje god bi krenuo ili došao ja bi hifzao i ponavljao. Tako sam ga dobro naučio da nisam imao potrebe da se vračam na mushaf da pogledam očima.”

Šejh Muhamed Kurejm Radžih, hafizahullahu te’ala
Preveo i pripremio: Amir Duraković

num.com