Vijesti

Zadivljeni smo scenama zadovoljstva i predanosti Allahu koje gledamo među stanovnicima G@ze

Vidjeti ovako iskrenu i čvrstu vjeru koja se ogleda u ponašanju ljudi cijelog grada koji broji više od dva miliona stanovnika je iznenađujuće i impresivno.
Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Ako je srce ispunjeno vjerom, pojavit će se veličanstven prizor koji izaziva čuđenje i divljenje. U trenutku kada se faraon hvalisao i uzdizao, govoreći ljudima: ”Ja sam gospodar vaš najveći!”, njegova žena Asija, govorila je: ”Neka je slavljen Uzvišeni Gospodar!”

Ona je molila Allaha da joj sagradi kuću u Džennetu i spasi je od faraona i njegovog zla. Allah je htio da se na kraju njihovi putevi razdvoje i da otpadne i posljednja vlas kompromisa i suživota, tako da se to pitanje pretvorilo u sukob u kojem je faraon ubio svoju ženu, Asiju bint Muzahim. Ali ono što je kod njega izazvalo zaprepaštenje prije njegovog ludila, jeste to što se ona smiješila prije nego je njezina duša napustila tijelo.

Njezina duša je u tom trenutku, kada se otkrio veo nevidljivog svijeta, gledala kuću koju joj je Uzvišeni Allah sagradio u Džennetu, a faraon, zbog prljavštine nevjerstva, nije bio u stanju vidjeti ništa više osim prizora koje su njegove oči mogle vidjeti. Zatim je umro u svom nevjerstvu, a da nije našao odgovor na svoje pitanje: ”Kako je moguće da se slabašna i izmučena žena smije u trenutku dok je on razapinje, umjesto da vrišti i moli za milost?”
Kada su Kurejšije izvele Hubejba ibn Adija, radijallahu anhu, na periferiju Mekke da ga ubiju, on je od njih tražio da prvo klanja dva rekata, a zatim da rade s njim šta god žele.

U trenutku svoga nevjerstva, mušrici Mekke nisu mogli shvatiti da srce bude ispunjeno spokojem kada je njegov vlasnik bio samo dva rekata namaza (nekoliko minuta) udaljen od smrti.

Nakon što je klanjao namaz, a prije nego su ga ubili, mušrici su upitali Hubejba: ”Da li bi volio da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti sa svojom porodicom?”

Odgovorio je: ”Allaha mi, ne bih volio da Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trn ubode, a da sam ja slobodan.”

Mušrici su bili zapanjeni, i tada nisu shvatili značenje položaja i mjesta poslanstva u srcu vjernika.

Dok je trajala brutalna cionistička agresija na Gazu i dok je okupatorsko-teroristička artiljerija spaljivala sve pred sobom i krvnički ubijala djecu, žene i starce, mi smo stajali zadivljeni scenama zadovoljstva i predanosti Allahu koje smo gledali među stanovnicima Gaze.

Da, mi vjerujemo u ono što oni vjeruju i ništa nam nije skriveno po pitanju vjere u Allaha i zadovoljstva Njegovom odredbom i sudbinom, ali vidjeti ovako iskrenu i čvrstu vjeru koja se ogleda u ponašanju ljudi cijelog grada koji broji više od dva miliona stanovnika je iznenađujuće i impresivno.

Na Zapadu su se ovi prizori sručili na ljude poput munje, mijenjajući njihov pogled na život, ispunjavajući ih pitanjima na koja nisu mogli pronaći odgovore. Teško je, u svjetlu kapitalističke civilizacije, dominacije materijalizma i života koji je u znaku zadovoljavanja svih vrsta prohtjeva i strasti, čovjeku shvatiti kako neko može zahvaljivati Bogu dok nosi ostatke tijela svoje djece i kako može ponavljati riječi zadovoljstva Allahovom odredbom dok leži na ruševinama svoje kuće, sada kada je postao beskućnik.

Bez obzira koliko čovjek bio ispunjen materijalizmom, u njemu ostaje glad za nečim duhovnim. No, on prolazi kroz svoj život, a da ne osjeća tu glad. Sve što osjeća je određeni nedostatak sigurnosti, ili gubitak životnog smisla, ili, u najmanju ruku, nesposobnost da shvati bilo šta što nije materijalno i profitabilno. Međutim, kada se suoči sa duhovnim scenama, on se pojavljuje pred samim sobom ogoljen od istinskog vjerovanja, i tada osjeća težinu onoga što mu nedostaje.

Gaza je u mnogim ljudima na Zapadu probudila ono što im je nedostajalo, pa su počeli istraživati ovu čudnu stvar zbog koje ljudi ne liče na ljude koje poznaju. Postavljali su mnoga pitanja, kupovali Kur’an, slušali islamska predavanja, i desetine njih su prihvatili islam, i ovo je jedno od lica svjetla usred ove svekolike tame.

Naravno, broj onih koji su prešli na islam je neznatan u poređenju sa brojem onih koji uopće nisu preispitali svoju vjeru, ali prizor postojanosti i strpljenja Gaze dok je cionistički teroristi kolju, sve ih je duboko potresao.

Jer, Gaza nije samo neustrašivi i zadivljujući vojnički otpor nadmoćnom okupatoru i njegovim saveznicima, Gaza je također najbolji i najrječitiji daija koji poziva Allahu.(saff.ba)

akos.ba

Related Articles

Back to top button