Super-ponuda djevojaka

“Auuuu, vidi one, čovječe, što se utegla, sve joj se vidi i ocrtava, auuu, k’o manekenka je… Ah, što bih se rado pomazio sa njom večeras… Vidi, vidi kod one druge kolike su joj… hoće košuljica da joj pukne… Čovječe, kao Mount Everest, da se izgubiš u njima! A vidi, jarane, one, aaaaaa, vidi kako je smotana…. Kako je nije sramota da izađe ovakva među narod?! Mogu razumjeti ove što su lijepe i zgodne pa se izazovno i oskudno oblače, ali danas se svaka skida, pa i one koje ne bi trebale. A vidi one, majke ti… ima mahramu na glavi, a vidi kako su joj hlače zategnute… ali, što jest jest, dobra je i ona – ima i kod ovih pokrivenih dobrih, neki dan sam vidio jednu sa mahramom, a helanke dolje ima na sebi, k’o bomba je bila…

“Halo, klipani, šta to radite vas dvojica dolje?”
“Je li se to ti nama obraćaš, stari?”
“Jeste, vama dvojici.”
“Ništa, stari, sjedimo u kafiću, odnosno ovdje u hladu na terasi kafića i pijemo piće.”
“Pa dobro, kako na taj način komentarišete žene i djevojke koje prolaze ovom ulicom, kao da ste na stočnoj pijaci i komentarišete kako koja izgleda?”

“Vidi, stari, nismo im mi ovu odjeću što imaju na sebi kupovali, same su to sigurno probale prije nego što su to kupile i same su izabrale da se ovako izazovno oblače, i mi sada samo malo parimo oči. Sigurno su i one, ovako obučene, izašle sa ciljem da ih neko gleda, da se neko divi njihovom izgledu i da bi nekog zavodile.”
“Ali ipak, ne možete na njih tako gledati, radi se o ljudskim bićima, a vi pričate o njima kao da se radi o komadima mesa!”

“Pa znaš, stari, mladi smo, ovo ugrijalo, pa krv proključa, a ovdje imamo džaba zabavu, ha-ha!”
“Znate li da su to nečije kćerke, a mnoge su i udate i imaju muževe kod svojih kuća, kako ne mislite barem na njih?”

“Stari, da se njihovi roditelji brinu o ovome, ranije bi se potrudili da ih odgoje da ovako polugole ne izlaze napolje, a što se tiče muževa, nemaju oni ljubomore prema svojim ženama čim ih puštaju da ovakve hodaju.”

“U neku ruku ste u pravu, djeco moja. Danas su mnoge žene izgubile stid i izlaze vani tako obučene kao kad se insan sprema da legne u postelju da spava, čak možda imaju i više odjeće na sebi kad krenu na počinak. Žalosno je kako mnoge, nesvjesno, žele da ih muškarci gledaju kao na seks objekte, a ne kao na ljudska bića, odnosno kao na osobe koje poštuju same sebe, koje imaju dostojanstvo i druge moralne i ljudske vrijednosti. Ovako sa svojim ponašanjem i svojim načinom oblačenja upravo postižu da ih muškarci gledaju na ovaj način kao što vas dvojica upravo radite. Nego, djeco moja, odoh ja sa balkona u stan, ovo dobro ugrijalo, i bojim se da me sunčanica ne udari. Svako dobro!”

“I tebi, stari!”
“E, jaro, dok si pričao sa ovim čovjekom, propustio si da vidiš jednu starku što je prošla, pa… možda je pregurala i pedesetu, a sva se utegla, ne znam kako može disati onako obučena… al’ dobra je za svoje godine.”
“Vidi, vidi one…”
_______________________________________

VRUĆINA I RAZGOLIĆAVANJE

Sestro moja, nisam iznenađena kad vidim Slađanu, Jadranku, Mariju i njima slične kako hodaju razgolićene i “prodaju” svoja tijela na ulici. One nemaju vjere i ubjeđenja, a onaj ko nema vjere nema ni stida. Ono što žalosti i zbog čega mi srce plače je to kada mi se tako “razgolićena” osoba predstavi sa: “Ja sam Amina”, ili “Hatidža” ili “Fatima”, pa spoznam da je ispred mene moja sestra u vjeri. Poželim da se dobro isplačem u tom trenutku….

Pogledah koji je datum i spoznah da se ljeto približilo, a sa ljetom „odmor” i ljetne vrućine. Sjetih se šta nam sve donosi ljeto pa poželjeh da napišem pismo tebi sestro muslimanko, kako bih te podsjetila na neke važne stvari, imajući na umu riječi Uzvišenog: “Vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju!” (Prijevod značenja At-Tewba, 71.) Nemoj mi zamjeriti ukoliko moje riječi budu oštre, jer ne želim da ih tako osjetiš, već samo želim da moj glas dopre do tebe i da razumiješ svaku moju riječ, i da pročitaš šta ti pišem jer ja te sestrice moja istinski volim u ime Allaha.

Želim ti sreću i uspjeh na dunjaluku i na Ahiretu, a naročito onoga Dana kada ćemo svi stati ispred Stvoritelja Koji nas je stvorio, da bi nam predočio šta smo zaradili na ovome svijetu: “Onoga Dana kada svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima.” (Prijevod značenja Ali`Imran, 30.) Da li ćeš me podržati sestrice u tome da obadvije želimo da budemo od prve vrste koja je spomenuta u ajetu? Srce me boli zbog onoga što vidim i šta ćemo biti prisiljeni da gledamo ovih ljetnih dana na našim ulicama, školama, trgovinama i svim drugim javnim mjestima.

Razgolićenost i pokazivanje svega

Sestro moja, nisam iznenađena kad vidim Slađanu, Jadranku, Mariju i njima slične kako hodaju razgolićene i “prodaju” svoja tijela na ulici. One nemaju vjere i ubjeđenja, a onaj ko nema vjere nema ni stida. Ono što žalosti i zbog čega mi srce plače je to kada mi se tako “razgolićena” osoba predstavi sa: “Ja sam Amina”, ili “Hatidža” ili “Fatima”, pa spoznam da je ispred mene moja sestra u vjeri. Poželim da se dobro isplačem u tom trenutku. Da joj kažem: “Sestrice Fatima ili …, unuko najboljih žena koje su hodile dunjalukom, da li znaš čije ime nosiš?” Zbog čega ti je babo kad si se rodila, to prelijepo ime nadio?” “Da li znaš šta znači biti muslimanka?”

Ta i brojna druga pitanja mi nadolaze i ostaju bez odgovora kad god sam na ulici. Na ta pitanja naše muslimanke ne žele, neće ili ne znaju da daju odgovore. Povode se za onim ko im neće pružiti osim propast i nesreću. “Muslimanke”, koje ne žele da pokažu obilježja svoje vjere i odbijaju nositi ono što im je dragi Allah naredio prilikom izlaska iz kuće, se povode za modom, žele da budu u “trendu”. Boje se da im se ne kaže da su nazadne. Nazadnost je u današnjim vremenima biti okićen sa plemenitim osobinama kao što su stid i čednost. A Poslanik, salallahu ‘alejhi ve selem, je pohvalio osobu koja se okitila sa tom osobinom rekavši: “Stid je od imana (vjere).” (Buhari, 5653.)

Da li smo stvarno nazadne ukoliko praktikujemo našu vjeru?

Tako mi Allaha nismo sestro nazadne, budi istinski u to ubijeđena. Muslimanka je od islamskog zakonodavstva zadobila posebnu pažnju. Islam se brine da sačuva njenu čednost, da je učini poštovanom i visokog položaja. Ono što je Šerijat naredio ženi po pitanju njenog oblačenja i ukrašavanja nije da bi je unazadio, nego da bi to bila zapreka za nered koji će proisteći ukoliko dođe do otkrivanja ženskih ukrasa (a svi smo svjedoci tog nereda). Nije to sputavanje ženine “slobode” već ženina zaštita kako ne bi pala u provaliju poniženja ili bila pozornica za svakog gledaoca. Čini se da su naše nane to spoznale bolje od nas, jer vidjet ćemo ih na starim razglednicama u feredžama pokrivene od “glave do pete”, ništa im ne vidiš osim spoljašnje odjeće.

Obučene onako kako im je Gospodar naredio: “A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od njihovih ukrasa vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje.” (Prijevod značenja An-Nur, 31.) Niko ih zbog toga nije smatrao nazadnim, već su im iz zavisti nametnuli zakon skidanja “feredže”. Mnoge nakon toga do svoje smrti nisu izašle iz njihovih kuća. Šta je to njihove unuke nagnalo da im se vidi sve “od glave do pete”?!

Ponašanje i moral, sestrice moja, su odraz onoga što je u srcu, jer je početak svih naših radnji u srcu. Skrivena stvar koju niko ne zna sem Vlasnik srca. Međutim, najbolju potvrdu za ono što se nalazi u srcu nalazimo na njegovim djelima. Ukoliko osoba voli Allaha, subhanehu ve te ‘ala, i Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, to će se odraziti na njegovim djelima, radit će ono sa čime je Allah zadovoljan, a ne ono sa čime Allah i Njegov Poslanik nisu zadovoljni. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Zaista, u svakom tijelu ima jedan dio (organ) koji, ako je ispravan, onda je i cijelo tijelo ispravno, a ako taj dio bude pokvaren, pokvari se i cijelo tijelo, a taj organ je srce.” (Buhari 90, Muslim 2996.)

Ružne posljedice pokazivanja ukrasa

To je nepokornost Allahu, subhanehu ve te ‘ala, i Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a onaj ko je nepokoran Allahu i Poslaniku neće naškoditi osim samom sebi. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Svi moji sljedbenici će ući u Džennet, osim onih koji to odbiju.” Neko reče: “A ko će odbiti da uđe u Džennet o Allahov Poslaniče?”, odgovorio je: „Ko mi se bude pokoravao, taj će ući u Džennet, a ko mi se suprostavi, taj odbija da uđe u Džennet!” (Buhari, 6737.) I rekao je: ” Cijelom mom umetu je oprošteno osim onima koji javno griješe! ” (Buhari, Muslim 2990.)

Uzrok prokletstva i osobina stanovnika vatre

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, je rekao: „Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti, … i žene obučene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju, okrenute od pokornosti Allahu, glave su im ko grbe deve. One neće ući u Džennet, niti će osjetiti njegova mirisa.” (Muslim, 3971.) A u drugom hadisu: “Zaista su one proklete!” (Musned Ahmed, 6786; Silsila Sahiha Muhtesare, 2683.)

Razgolićavanje je zaostalost i propadanje

Zaista je otkrivanje i razgolićavanje životinjski nagon, njemu ne naginje insan osim kada se spusti na stepen, koji je niži od stepena kojim je Allah, subhanehu ve te ‘ala, počastio čovjeka. Zbog toga je razgolićavanje znak pokvarene prirode, gubitka ljubomore, “zamrznutost” osjećaja i smrt svijesti i duha. Muslimanka ne smije sebi dozvoliti da se povodi za “modama” koje je odvode u propast. Oni što ‘kreiraju’ svjetsku modu nemaju vjere i pravila koja vjera nalaže pa zbog toga nije ga briga šta će kod žene otkriti, a šta pokriti (a što je više otkriveno sve je modernije).

Životni mu je cilj bogatstvo, slava i iznalaženje načina da ostane “poznat”. Zbog toga se poznati modeli, u koje se muslimanske djevojke ugledaju, ne libe da se “potpuno otkriju” kako bi ostale na “ljestvicama popularnosti”. One i njima slične nikada nijednoj muslimanki ne smiju biti uzor. Naš jedini uzor je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, majke pravovjernih i dobre vjernice koje su se za njima povodile tokom svih četrnaest stoljeća.

Znaj da se na kraju ipak svi moramo vratiti Allahu, teberake ve te ‘ala. Naš primjer u tome je kao primjer ove priče koju je spomenuo Ibnul Kajjim, Allah mu se smilovao: “Vidio sam u jednoj uličici u gradu da su se vrata otvorila i izašlo je djete koje plače. Njegova majka je bila iza njega, vukući ga dok on nije izašao. Ušla je i u lice mu zaključala vrata. Dijete je otišlo malo dalje od kuće, zastalo i zamislilo se, i nije našlo sklonište osim kuće iz koje je istjeran. Nema nikog da ga zaštiti osim njegova majka. Vratilo se slomljenog srca i žalosno, te našlo vrata zaključana. Stavio je sebi nešto pod glavu, položivši obraz na kućni prag i tako zaspao. Spavao je tako dok njegova majka nije izašla. Kada ga je vidjela u tom stanju, ne mogavši da se savlada, bacila se preko njega prigrlivši ga na njena prsa. Pa mu je govorila ljubeći ga: “Dijete moje, gdje ćeš od mene otići?”, “Ko će te prihvatiti?”, “Zar ti nisam rekla nemoj mi se suprostavljati?” Zatim ga je prigrlivši uvela u kuću”. (Priča je preuzeta sa predavanja: “Kucanje na nebeska vrata”) A Allahu, subhanehu ve te ‘ala, pripada najljepši primjer.

On nas je obavjestio u Njegovoj knjizi da će doći dan kada ćemo se Njemu vratiti: ” I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kad će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, nikome krivo neće učinjeno biti. ” (Prijevod značenja Al-Baqara, 281.) Zato se sestro za taj dan moramo pripremati.

Izvor: el-asr.com