Sustezanje od ispravljanja greške koje vodi ka većoj grešci

Poznato je šerijatsko pravilo da treba tolerirati manju štetu kako bi se spriječilo izazivanje veće štete. Tako će daija preći preko određene greške kako njeno ispravljanje ne bi dovelo do veće greške.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, tolerirao je munafike, nije ih ubio iako je njihovo nevjerstvo bilo jasno, trpio je njihova uznemiravanja da ljudi ne bi rekli kako Muhammed ubija svoje ashabe, jer njihovo stanje nije bilo poznato svakome.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije srušio Kabu da bi je izgradio na temeljima Ibrahima zato što su Kurejšije tek bili primili islam, pa se bojao da to njihovi umovi neće moći prihvatiti, stoga je objekat ostavio onakvim kakav jeste i pored svih nedostataka, ostavivši i vrata uzdignuta i zaključana od običnog svijeta, iako je to u neku ruku nepravda.

Allah je zabranio omalovažavanje politeističkih božanstava, bez obzira što je to dobro djelo i pokornost Allahu, ako bi to dovelo do omalovažavanja Allaha, jer je to najružnije djelo.

Ako će ispravljanje greške u datom momentu uzrokovati veću grešku ili veće zlo, daija treba da pređe preko toga ili odgodi ispravljanje za drugo vrijeme, ili promijeni sredstvo. To se ne smatra propustom ili slabošću, sve dok je na to potaknut lijepom namjerom i ne boji se ničijeg prijekora kad je u pitanju Allahova vjera, i sve dok to čini za dobrobit vjere, a ne zbog straha i kukavičluka.

Primjetno je da je jedan od razloga koji pri ispravljanju određenih pogreški dovode do pojave većih grešaka preveliki entuzijazam uz nedostatak mudrosti.

Iz knjige: Poslanikove metode u ispravljanju grešaka kod ljudi, Muhammed b. Salih el-Munedždžid