Svojstva koja razdvajaju vjernika od licemjera

Neka od svojstava vjernika su:

“Oni koji se kaju, Njemu klanjaju, Njega hvale, poste i molitvu obavljaju, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i Allahovih propisa se pridržavaju. Obraduj vjernike!” (Et-Tevbe, 112)

“Ono što žele – vjernici će postići oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju i koji milostinju udjeljuju i koji stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju oni su dostojni nasljednici koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti!” (El-Muminun, 1-11)

Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: Tako mi Allaha! Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi samome sebi![1]

Također je rekao: Tako mi Allaha nije pravi vjernik, tako mi Allaha nije pravi vjernik, tako mi Allaha nije pravi vjernik! Upitaše: Ko, Allahov Poslaniče? Reče: Onaj od čijih ruku nije siguran njegov komšija!76

Jahja ibn Mu’az je u nekoliko svojih pisama sakupio svojstva pravih vjernika, pa kaže:

“Vjernik je stidljiva i neprimjetna osoba, više koristi nego što šteti, istinita jezika, s malo zbora, a s puno truda i rada, i s malo greški u radu. Ne radi što ga se ne tiče. Održava rodbinske veze, poštuje druge i zahvalan je. S Allahom je zadovoljan onda kada mu opskrbu stisne, blag je i pravi drug, čedan i pošten. Ne proklinje, ne psuje, ne mahaniše, ne ogovara, ne prenosi tuđe riječi, ne žuri, ne zavidi, ne oholi se, nije umišljen, ne hlepi za dunjalukom, nema dugu nadu, ne spava mnogo, niti je nemaran, ne pretvara se, nije licemjer, nije škrtica, stalno je nasmijan i vedar. Nije prezren, ne uhodi, voli radi Allaha, i zadovoljan je radi Allaha, i srdi se radi Allaha. Opskrba mu je takvaluk, a sva briga ahiret. Zikr mu je drug, miljenik Allah, a sav trud mu je radi budućeg svijeta.”

Fudajl ibn ‘Ijad je rekao: Vjernik sadi palme, a svo vrijeme strahuje da mu ne urode trnjem, dok licemjer sadi trnje i svo vrijeme očekuje damu rode hurme!

Dobro nauči ove stvari brate moj, i preispitaj sebe prije nego li umreš, i slobodno zaplači nad dušom svojom ako pri njoj nađeš neko od svojstava licemjera. Često traži oprosta od Allaha. Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Selefi nisu imali djela kojeg bi se stidjeli na Ahiretu. Neko uputi savjet Omeru ibn Abdu-l-Azizu pa mu reče: Omere, nemoj da ti se desi da budeš Allahov dobar rob javno, a neprijatelj tajno! Ko nije isti i tajno i javno je licemjer, a licemjeri će biti na dnu Vatre!

Neko je rekao: Čuvaj se licemjerne skrušenosti! Upitaše: Šta je to licemjerna skrušenost? Reče: Licemjerna skrušenost je da ti tjelo bude skrušeno, a srce nije!

Preispitaj se i provjeri, da li tvoja nutrina odgovara tvojoj vanjštini! Moli za oprost, i dobro znaj da je osoba, koja ljudima iskazuje više od onoga što mu na srcu leži, licemjer!

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Kod koga se nađe četvero, ta osoba je licemjer, a kod koga se nađe jedno, ima pri sebi osobinu licemjerstva, sve dok je ne ostavi: kada govori laže, kada nešto obeća to ne ispuni, potpisani ugovor krši, a kada se svađa svaku granicu u zlu prelazi![2]

Neki su znali reći: Ako neko od vas nije čvrsto odlučio da pomogne svome bratu ili da mu podnese brige ili da mu prouči dovu – neka mu ne govori: „Kako si?“. To će se tada smatrati licemjerstvom!

Sve navedeno je zbog toga što iskrenost predstavlja želju čovjeka da, svojim znanjem i djelom, stekne ono što je kod Allaha, tako da, u slučaju da bude zateknut na takvom djelu, pa mu bude drago što je viđen da tako nešto čini, pri sebi već ima skrivenog licemjerja, a licemjerstvo je, u očima selefa, bio jedan od najvećih grijeha, zbog toga što je licemjerje mali širk, a svaki širk je veći grijeh od velikih grijeha! Stoga, moj brate, dobro ispitaj svoje znanje i djelo, i slobodno zaplači ako u njima nađeš licemjerja i nifaka, jer, znaj, da, ko se pretvara, Allah će ga razotkriti, a ko bude želio da se čuje za njega Allah će ga osramotiti. Tražimo od Allaha spasa na dunjaluku i ahiretu!

Iz knjige “Moralne osobine selefa”

Priprema i obrada: Put vjernika (naslov je od Puta vjernika)

[1] Buhari, 1/56; Muslim, 2/16; Nesai; 8/115; Tirmizi, 9/319; Ibn Madže, br. 66. Rekao je Ibn Hadžer: Hadisom se aludira na neimanje savršenosti u vjeri nekog čovjeka, kao što se ponekada kaže: taj i taj nije čovjek.

[2] Buhari, 1/81; Muslim, 2/46; Nesai, 8/116.

putvjernika.com