Tri su vrste zikra…

Ebu Musa el-Ešari radijallahu anhu (r.a.) kaže da je Poslanik sallallahu alejhi we selem rekao: “Primjer onoga koji spominje svoga Gospodara i onoga ko Ga ne spominje jeste kao primjer živog i mrtvog.” (Buhri, Sahih: Dove/66, 7/167)

“I spominji Gospodara svoga ujutru i navečer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran.” (El – E’raf, 205)

“I Allaha mnogo spominjite, da biste postigli ono što želite”. (El – Džumu’a, 10)

“O vjernici, često Allaha spomijite i hvalite, i ujutru i navečer Ga veličajte.” ( El – Ahzab, 41, 42)

Tri su vrste zikra:

– prvi je zikr jezikom, pa pod tim se podrazumijevaju “ riječi veličanja, hvale i uzdizanja;

– drugi je zikr srcem i dubokim razmišljanjem o dokazima Allahovog biča i svojstava, o dokazima koji se tiču propisa i obavezama i zabranama i o tajnama Allahovog stvorenja, a

– treći je zikr ekstremitetima, tako što će oni biti posvećeni ibadetima. (Fethul-Bari, 11/211)

Ovo znači da “plemeniti čin zikra nije ograničen samo na hvaljenje, izgovaranje riječi ‘la ilahe illallah’ i veličanje Allaha. To je svaki postupak koji je u skladu s Allahovim propisima, kao što je rekao Seid b. Džubejr r.a i drugi učenjaci.

Ata’, Allah mu se smilovao, rekao je: ’Mjesta gdje se čini zikr jesu mjesta halala i harama, kako da se kupuje, prodaje, klanja, posti, sklapa brak, razvodi, obavlja hadž i tome slično.”’ (Ezkar, str. 7)

Najbolji zikr jeste onaj koji se istovremeno čini jezikom i srcem. Ako su razdvojeni, onda je zikr srcem bolji. Ali, ne treba ostaviti zikr jezikom, uz zikr srcem, iz bojazni od licemjerja. Treba se posvetiti jednom i drugom u time težiti Allahovu zadovoljstvu. (V.:Ezkar, str. 6)

U naslovnom hadisu vidimo kolika je vrijednost spominjanja Uzvišenog Allaha. Onaj ko spominje upoređen je sa živim čovjekom, koji odiše živošću, a onaj ko ne spominje nalik je mrtvacu. “Kaže se:
‘Sličnost sa živim i mrtvim jeste u koristi koje imaju oni koji se druže s onim ko spominje i bojazni koju osjećaju njegovi neprijatelji. To nije slučaj s mrtvacom.”’(Fethul-Bari, 11/211)

Iz knjige “Moral muslimana”
Autor: Ahmed Muaz Haqqi
Priprema: Menhedz.com