VAŽNOST BLAGOVREMENOG STUPANJA U BRAK
Abdullah ibn Mes’ud, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
«O mladići, ko je od vas u mogućnosti da se ženi neka se ženi jer će mu to pomoći u obaranju pogleda i u čuvanju stidnog mjesta, a ko to nije u stanju neka posti jer će mu to ukrotiti strasti. »[1]
Biografija prenosioca ovog hadisa
Abdullah ibn Mes’ud, r.a., je jedan od ashaba koji su prvi prihvatili islam i bio je od najboljih i najučenijih ashaba u fikhu i kiraetu. Naučio je direktno od Poslanika, s.a.v.s., sedamdeset sura iz Kur’ana. Umro je u Medini 32. godine po Hidžri, kada je imao šezdeset godina.
Komentar hadisa
Brak je veza koja se uspostavlja između čovjeka i žene u okrilju šerijatskog zajedničkog života na putu potpomaganja da život bude pun sreće, blagostanja i potpomaganja u izgradnji Ummeta. Sa brakom se učvršćuje zajednica, smiruju se duše ljudi i uspostavlja se glavna ćelija društva a to je nova porodica. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:
“I od Njegovih je znakova to što vam stvara žene od vas samih da se smirite uz njih i učinio je između vas ljubav i samilost. Doista su u ovom znakovi za narod koji razmišlja.”[2]
Bračna zajednica je jedan od načina da se sačuva tjelesno zdravlje, zaštiti i sačuva moral u društvu, kao i da se spasimo od mnogih zala i bolesti koje haraju u nemoralnim sredinama.
Upravo zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ovom hadisu podstiče na brak riječima: ”Pa ko je u mogućnosti da se ženi, neka se oženi”, što znači, da je svako onaj, ko je u mogućnosti da se nosi sa poteškoćama bračnog života, dužan da se oženi, zbog toga što će sa brakom lakše sačuvati svoj moral i to će ga udaljiti od svega drugog što ga može odvesti u nanošenje nepravde i štete drugim ljudima.
Kakav je propis sklapanja braka
Poznati učenjak Ibn Dekik El-Id -rahimehullah- kaže: „Učenjaci su podijelili sklapanje braka na pet formi:
– Sklapanje braka smatraju vadžibom/obavezom onome ko se boji da će učiniti blud, a ima mogućnost da se oženi;
– smatraju ga haramom/zabranjenim onome ko nije u stanju izvršavati bračne obaveze;
– smatraju ga mekruhom/pokuđenim onome kome život bez žene bolje odgovara od braka;
– smatraju ga mustehabbom/poželjnim onome ko osjeća potrebu za tim ali nema bojazni da učini blud;
– smatraju ga mubahom/dozvoljenim onome ko nema zapreke za tim niti ima šta da ga vuče prema braku.[3]
Poruke ovog hadisa
– Podsticaj na blagovremeno sklapanje braka što olakšava obaranje pogleda i čuvanje morala,
– Važnost uspostavljanja bračnog života onog trenutka kada čovjek bude u mogućnosti da se nosi s poteškoćama braka, posjedujući materijalne i druge neophodne uvjete, – Stupanjem u brak, bilo muškarca ili žene, će biti daleko od svega onoga što može ukaljati njihov ugled i poštenje.
[1] Muttefekun alejhi. Buharija ga je zabilježio 9/112 (5066) u Kitabun-nikah i Muslim 9/175 (3384) u istom poglavlju.
[2] Sura Er-Rum, 21.
[3] Pogledaj Fethul-Bari, 9/110-111.
