VRIJEDNOST DOBROVOLJNOG POSTA

Ebu Katade, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:

«Post na dan Arefata -ako se izvršava radi Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi- čisti (male) grijehe počinjene u prethodnoj i narednoj godini.»[1]

Biografija prenosioca ovog hadisa

Ime Ebu Katade je Haris, ashab od ensarija, mada je poznatiji po svom nadimku Ebu Katade r.a,. Bio je od učesnika u bici na Uhudu i u drugim bitkama. Zvali su ga “Poslanikov konjanik” a Poslanik, s.a.v.s., je za njega rekao:

“Najbolji naš konjanik je Ebu Katade a naš najbrži pješak je Seleme ibn Ekve’.”[2]  Ebu Katade je umro u Medini 54. godine po Hidžri.

Komentar hadisa

Ovaj hadis govori o vrijednosti posta na dan Arefata, a to je deveti dan hidžretskog mjeseca zul-hidžeta.

Učenjaci kažu da se pod ovim grijesima spomenutim u hadisu misli na male grijehe, jer veliki grijesi se ne opraštaju osim sa tevbom ili da ih Allah oprosti iz Svoje milosti. Postavlja se pitanje: Kako će čovjeku biti oprošteni grijesi u narednoj godini, koje još nije ni počinio? To znači da će ga Allah, dž.š., sačuvati od grijeha u toj godini.

Propisi i poruke ovog hadisa

Tirmizi -rahimehullah- kaže: Postiti dan Arefata je mustehab/poželjno   onima koji nisu na hadždžu, tj onima koji su kod kuće, a pokuđeno je postiti dan Arefata onima koji su na Arefatu, kako bi se što više posvetili ibadetu.

Prvih deset dana zul-hidždžeta su najvrijedniji dani u godini

Prvih deset dana mjeseca zul-hidžeta su najpriznatiji dani u hidžretskoj godini, što potvrđuje naredni hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Nema dana u kojima je činjenje dobrih djela Allahu, dž.š., draže od prvih deset dana mjeseca zul-hidžeta. Ashabi upitaše: -Pa zar ni džihad na Allahovom putu? Poslanik odgovori: -Ni džihad na Allahovom putu, osim onoga koji lično iziđe u džihad sa svojim imetkom i ne vrati se nisačim od toga.”[3]

Najboljih deset dana i najboljih deset noći u godini

Zadnjih deset noći ramazana su najbolje noći u hidžretskoj godini zbog noći Lejletul-kadr, koja je među njima, a prvih deset dana zul-hidždžeta su najbolji dani u hidžretskoj godini zbog dana Arefata, koji je među njima.

Pored obaveznog posta mjeseca ramazana vjernicima se preporučuje da poste i neke druge dane van mjeseca ramazana a među njima je i post dana Arefata.

Vrijednost posta dana Ašure

Također je lijepo postiti dan Ašure, a to je deseti dan mjeseca muharrema. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došao u Medinu zatekao je židove da poste dan Ašure, pa kada ih je upitao zašto poste taj dan oni su odgovorili da je to veličanstven dan u kojem je Allah, dž.š., spasio Musa’a od Faraona i njegove vojske. Tada je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Mi smo preči Musau od vas i naredio je da se posti taj dan. Post dana Ašure je u prvo vrijeme bio obavezan, ali nakon što je propisan post mjeseca ramazana onda je postao dobrovoljan.

Nagrada koja je predviđena za onoga ko posti dan Ašure je praštanje (malih) grijeha u prethodnoj godini, kao što je to Poslanik, s.a.v.s., u hadisu obećao.

Najsevapnije bi bilo postiti deveti, deseti i jedanaesti dan mjeseca muharrema. Ko to ne bude u stanju može postiti deveti i deseti dan, ili deseti i jedanaesti dan. A ko to ne može onda neka posti samo deseti dan mjeseca muharrema. Na to ukazuju slijedeće predaje:

Ibn Abbas, r.a., kaže da je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se posti dan Ašure a to je deseti dan mjeseca muharrema.[4]

Također se prenosi od Ibn Abbasa da je rekao: „Postite deveti i deseti dan mjeseca muharrema i razlikujte se od židova.“

Ostali dani koje je lijepo postiti

Postiti šest dana mjeseca ševala nakon ramazana, kako bi se imala nagrada kao da se postila cijela godina. Postiti ponedjeljak i četvrtak jer su to dani kada se ljudska djela izlažu Allahu, dž.š. Postiti od svakog mjeseca tri bijela dana, a to su 13., 14. i 15. dan u hidžretskom mjesecu. Postiti svaki drugi dan, a to je takozvani Davudov, a.s., post i tako dalje.

[1] Hadis je hasen, a zabilježio ga je Tirmizi 3/453 (746) u Kitabus-savm.

[2] Ovu predaju je zabilježio Muslim.

[3] Hadis je sahih, a zabilježio ga je Tirmizi 3/463 (754) u Kitabus-savm.

[4] Hadis je zabilježio Tirmizi 3/459 (752) u Kitabus-savm.