ZAKON “KAMIONA ZA SMEĆE”
Jednog dana sam uskočio u taksi i krenuli smo prema aerodromu. Vozili smo se desnom trakom, kad, odjednom ispred nas naglo istupi neki crni auto ravno sa svog parking mjesta.
Vozač mog taksija se snažno navali na kočnice, izmiče se i u centimetar zaobiđe crno auto. Vozač crnog auta stade mahati glavom i poče vikati na nas. Vozač mog taksija se samo nasmiješio i odmahnuo mu. Pomislio sam, zaista je postupio prijateljski, pa sam ga upitao „Zašto si baš tako postupio? Taj čovjek zamalo da nije uništio tvoje auto, a nas poslao u bolnicu!“
Tada me je vozač mog taksija naučio onome što ja danas zovem „Zakonom kamiona za smeće“. Objasnio mi je da su mnogi ljudi poput kamiona za smeće. Voze se unaokolo puni smeća, puni frustracija, puni ljutnje, i puni razočarenja. I, kako se njihovo smeće gomila, u velikoj su potrebi za mjestom gdje će ga istresti, a nekada ga istresu upravo na tebe. Nemoj to uzimati suviše lično. Samo se nasmješi, odmahni, poželi im dobro i kreni dalje. Nemoj preuzimati njihovo smeće i prosipati ga po drugim ljudima na poslu, u kući ili na ulici. Bitna stvar je da uspješni ljudi ne dozvoljavaju kamionima za smeće da im unište dan. Život je isuviše kratak da bi se budio ujutro tužan i žalostan. Stoga, kazao mi je, „voli ljude koji prema tebi na ispravan način postupaju. Moli Boga za one koji to ne čine! Život čini deset posto onog što ti učiniš, a devedeset posto kako stvari primiš!“
Preporod
