Znaš li Bosno da sam otišla?

Znaš li Bosno da sam otišla.

Znaš li da vise ne koračam tvojom zemljom, i da više ne živim tu.

Znaš li da sam postala dijaspora.

Znaš li da te jos uvijek nosim u srcu, duši, glavi i koži.

Da je tvoje ime duboko urezano u mojim venama.

Ali da sam ipak otišla.

Znaš li da te volim. Kao što je Romeo volio Juliu.

Znaš li da me boli svaka divlja deponija, svaki papirić na ulici, svaki prosjak na raskrsnici. Znaš li da me ubija što te pljuju, gaze i što ne mogu ništa da učinim da to prestane.

Bunila sam se, godinama, borila,i na kraju iscrpila zadnju kap iz sebe.

I otišla sam.

Otišla u drugu zemlju koju ću za par godina da zovem domom.

U drugi grad koji ću da pazim, da čistim, da volim.

I nikad neće biti kao sa tobom.

Nikad kahva neće tako dobra, ni ćevapi, ni cigara, ni ljudi.

Nikad ništa neće biti kao što je nekad bilo.

I znaš, uredu je to.

Nisam otišla da bude isto.

Otišla sam jer sve ono što je dobro ne može prekriti rane koje su tako duboke.

Ne, moja Bosno, nisi ti kriva.

Krivi smo mi.Ljudi.Bosnjaci,Bosanci i svi ostali.

Mi smo te doveli do zadnje kapi. Do zadnjeg daha.

Neću gledati kako umireš. Ne mogu.

Pamtit ću te, i pričati mojoj djeci o tebi.

Djeci koja možda i neće biti Bosanci. Djeci koja će odrasti u nekoj drugoj zemlji.

Koji će se sjećati Bosne kao što se ja sjećam Jugoslavije, samo kroz priče.

I pitat se kakva je to bila Bosna?

Hoću.ba