Nasrudin-hodža i filozof

Kad je Tamerlan bio u Akšehiru, dođe neki stranac mudrac da se ogleda u mudrosti sa najvećim Tamerlanovim mudracem.

Tamerlan sa svojim doglavnicima odluči da strancu dovede Nasudin-hodžu, da se s njim ogleda. Kad su hodžu o tome obavijestili, on reče:

– Gledaću da toga mudraca nadmudrim. A ako ja to ne mognem, vi mu recite da sam ja luckast, da sam se sam upleo u ovo, a da vi imate drugog, pravog mudraca.

Najzad dođe čas ispita. Tamerlan je već sjedio sa svojim doglavnicima. Dođe i stranac pa sjede s lijeve strane Tamerlana. Iza njega pojavi se i Nasrudin-hodža sa velikim turbanom na glavi, ogrnut dolamom sa širokim rukavima, u društvu dvojice hodža. On sjede s desne strane Tamerlana.

Stranac dođe na sredinu, nacrta pažljivo kružnicu, pa pogleda upitno u hodžu tražeći odgovor. Hodža odmah ustade, podijeli kružnicu na dvije polovine crtom po sredini, pa pogleda u lice stranca. Zatim je novom crtom podijelio na četiri dijela. Rukom pokaza da za sebe zadržava tri dijela, a za četvrti dio učini rukom znak kao da ga je odgurnuo prema strancu.

Stranac pogledom potvrdi da je dobio traženi odgovor. Zatim okrenu ruku prema gore, uspravi prste kao otvoreni cvijet i tako zamahne rukom nekoliko puta. Hodža, opet, podiže svoju ruku sa prstima okrenutim dolje nad filozofovu ruku.

Stranac primi i ovaj odgovor.

Potom stranac pokaza rukom na sebe i poče kao životinja da hoda četvoronoške. Pokaza zatim na stomak i napravi znak kao da nešto izlazi iz stomaka.

Kao odgovor hodža izvadi iz džepa jedno jaje i pokaza ga strancu. Zatim raskrili ruke kao da će poletjeti. Stranca zadovolji i ovaj odgovor, pa ustade i poljubi hodžu u ruku.

Svi su čestitali hodži, a darovi su dolazili sa svih strana.

Tamerlan pozove stranca u stranu, pa mu preko tumača zatraži objašnjenje onih znakova.

Stranac mu objasni:

– Želio sam da saznam mišljenje islamskih naučnika o obliku Zemlje. Zato sam nacrtao kružnicu. Vaš naučnik je ne samo potvrdio da je Zemlja okrugla nego je pokazao i ekvator, a uz to i podjelu zemlje na sjevernu i južnu poluloptu. Potom je zemlju razdijelio na četiri dijela i pokazao da su tri dijela vode, a jedan kopna. Kad sam podigao ruku prema gore, pokazao sam da iz zemlje niču razne biljke i drveće, izviru vrela i vade rude. Ovo je vaš naučnik potvrdio i dodao da je za to potrebno da iz neba padne kiša i da sunce sja. Kasnije sam pokazao sebe, a zatim rukom dao znak za druge životinje koje žive na zemlji. Time sam pokazao da su se i ljudi i životinje razmnožavali jedni od drugih. Kako sam ja zaboravio da spomenem jedan dio živih bića, to je on izvadio jaje iz džepa i rukom pokazao kao da ptica leti. Time je označio ptice koje lete po vazduhu. Sve mi je ovo pokazalo da je hodža veliki naučnik i da ste upravu koliko god ga hvalili.

Poslije toga sakupe se ljudi oko hodže i zatraže od njega da im objasni svoj nijemi razgovor sa strancem. Hodža im je to ovako objasnio:

– Vi ste meni rekli za ovoga čovjeka da je neki naučnik, a ustvari to je jedna gladnica. Nacrtao je kružnicu i time je htio reći: „E, da nam je sada jedna tepsija bureka!“ Ja sam taj burek bratski razdijelio na dvije polovine. Pogledao ga, a on tome ne pridaje važnosti. Ja onda podijelih burek na četiri dijela, tri sam zadržao za sebe, a jedan dio ostavio sam za njega. On se siromah s tim zadovoljio. Poslije je stranac pokazao rukom kao da bi da skuha jednu veliku zdjelu jela, pa da se onda oba najedemo. Ja sam dao znak da je potrebno staviti odozgo soli, bibera, bora, suhog grožđa i masla. I tu smo se sporazumjeli. Zatim je on pokazao rukom na sebe i svoj stomak i znacima objasnio da dolazi iz daljine i da odavno nije čestito jeo. Ja mu dadoh znak da sam još više ogladnio nego on. Stomak mi je toliko prazan i ja zbog toga toliko lagan da sam mogao poletjeti kao ptica. Kad sam jutros ustao, žena mi je dala samo jedno jaje, pa ni njega rekoh mu i pokazah jaje, nisam imao vremena da pojedem. Eto, to vam je cijeli moj razgovor sa strancem.

Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 65-68.