KUR’AN ČASNI I BRAK

Znamo da je Kur’an prvi izvor šerijata, zato ćemo prvo pogledati kur’anske ajete koji govore o ovoj temi. Allah je propisao brak i podstiče na njega u brojnim ajetima, kao što su riječi Uzvišenog:

„Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“[1]

Iz ovog ajeta možemo vidjeti da nam Allah naređuje ženidbu odnosno udaju, dakle izraženo  je u formi imperativa. Naredio je onima koji se ne mogu ženiti zbog siromaštva da se strpe i suzdrže, dok im Allah ne olakša put do braka.

Rekao je Uzvišeni:

„I neka se suzdrže oni koji nemaju mogućnosti da se ožene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne.“[2]

Što se tiče onih koji su siromašni Allah je propisao njima da mogu ženiti robinje jer je ženidba s njima bila jeftinija od ženidbe sa slobodnim ženama.

Uzvišeni je rekao:

„A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom – eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše vjernice – a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše – ta jedne ste vjere. I ženite se njima, s dopuštenjem vlasnika njihovih i podajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno, kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima. A kada one kao udate počine blud, neka se kazne polovicom kazne propisane za slobodne žene. To je za onoga od vas koji se boji bluda; a bolje vam je da se uzdržite! Allah prašta i samolostan je.“[3]

Kada govorimo o značaju braka, vidjećemo da Kur’an pridaje veliku pažnju ovom segmentu življenja. To možemo vidjeti iz slijedećeg ajeta koji glasi:

„I prije tebe smo poslanike slali i žene i porode im davali. I nijedan poslanik nije donio ni jedno čudo sobom, već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu.“[4]

Allah je dao poslanicima, a oni su izabrana skupina među Njegovim stvorenjima, žene i djecu, što ukazuje da brak spada u pohvalna svojstva kod čovjeka. Allah brakom čovjeka upotpunjuje i uljepšava. S toga u svojoj plemenitoj knjizi spominje brak u kontekstu blagodati prema čovjeku. To je jedno od pohvalnih svojstava Allahovih poniznih robova koji ga mole govoreći:

„Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti u nas ugledaju!“[5]

Jedna od Allahovih blagodati prema stanovnicima dženneta na Sudnjem danu jeste i ta da će ih spojiti s njihovim suprugama i djecom koji su bili čestiti, vjernici kako bi se upotpunila njihova radost i zadovoljstvo. Uzvišeni Allah kaže:

„Edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i  žene njihove i porod njihov – oni koji su bili čestiti – i meleki će im ulaziti na vrata svaka: ‘Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!’“[6]

Brak je potreban u zivotu iz mnogo razloga, a ja cu navesti one o kojima Kur’an govori:

„I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili.“[7]

Iz ovoga ajeta možemo zaključiti da čovjek nije neparan, dakle, zavisan je od svoga para. Bolje kazano, teško može živjeti sam, jer je u prirodi njegovoj da živi u paru kako smo to mogli vidjeti iz predhodnog ajeta.

Čovjekov život je ograničen, ali zato može produžiti svoju vrstu porodom svojim. Da nema poroda davno bi života nestalo na zemlji, stoga je nužno da se čovjek razmnožava, kako bi se smjenjivale generacije na dunjaluku. To je Allahov zakon i to možemo vidjeti iz sljedećeg ajeta:

„Allah za vas stvara žene od vrste vaše, a od žena vaših daje vam sinove i unuke i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove bagodati poriču.“[8]

Iz ovih ajeta možemo vidjeti da je brak prirodan i da je to jako potrebno u čovjekovom životu kako bi on opstao na njemu. Međutim postavlja se pitanje  koga i koliko čovjek može uzeti za saputnika  u životu. Iz prethodnog izlaganja smo vidjeli da brak samo može biti između čovjeka i žene, dakle, zabranjuje se brak između osoba istog spola. Kada su u pitanju kategorije žena koje su nam zabranjene Kur’an o tome kaže sljedeće:

„Zabranjuju vam se matere vaše (očeva majka), kćeri vaše, kćeri od sinova, sestre vaše, tetke vaše, kćeri od braće vaše i kćeri od sestara vaših, zabranjeno vam je ženiti se majkama vaših žena, vašim pastorkama koje su pod vašim skrbništvom od vaših žena s kojima ste imali bračni odnos, a ako niste imali bračni odnos, nema vam grijeha. Zabranjeno vam je vjenčati žene vaših sinova od vašeg poroda i da sastavite dvije sestre, osim onoga što je prošlo. Allah prašta i milostiv je.“[9]

Po pitanju poligamije (višeženstva) od svih nebeskih knjiga jedino je Kur’an dozvolio višeženstvo i to sa dvije, tri i četiri. To možemo vidjeti iz sljedećeg ajeta:„a ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedn, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dozvoljene, sa po dvije, sa po tri, i sa po četiri. A ako se bojite  da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom.“[10]

---

[1] En-Nur, 32

[2] En-Nur, 33

[3] En-Nisa, 25

[4] Er-Ra’d, 38

[5] Furqan, 74

[6] Er-Ra’d, 23-24

[7] Ez-Zarijat 49.

[8] En-Nahl 72.

[9] En-Nisa 23.

[10] En-Nisa 3.