Traži utočište kod Allaha akidom, djelom i dovom (na primjeru događaja o Jusufu i vladarevoj ženi)

Kaže Uzvišeni Allah:

قُلۡ مَن ذَا ٱلَّذِي يَعۡصِمُكُم مِّنَ ٱللَّهِ إِنۡ أَرَادَ بِكُمۡ سُوٓءًا أَوۡ أَرَادَ بِكُمۡ رَحۡمَةٗۚ وَلَا يَجِدُونَ لَهُم مِّن دُونِ ٱللَّهِ وَلِيّٗا وَلَا نَصِيرٗا ١٧

“Reci: ‘Ko će vas od Allaha zaštiti ako On hoće da vas zlo snađe, ili, ko vam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže?’ Osim Allaha, oni neće naći sebi ni zaštitinika ni pomagača.” [Kur’an, 33:17]

Dakle, čovjeku je potreban zaštitnik i pomagač, a ti mimo Allaha nemaš drugog zaštitnika i pomagača. Stoga ako želiš pravog zaštitnika i pomagača, onda potraži utočište kod Uzvišenog Allaha, jer Uzvišeni kaže:

وَمَن يَعۡتَصِم بِٱللَّهِ فَقَدۡ هُدِيَ إِلَىٰ صِرَٰطٖ مُّسۡتَقِيمٖ ١٠١

“A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put.” [Kur’an, 3:101]

Međutim kako da čovjek bude čvrsto uz Allaha?

Žena egipatskog namjesnika je, govoreći o Jusufu, alejhisselam, rekla:

وَلَقَدۡ رَٰوَدتُّهُۥ عَن نَّفۡسِهِۦ فَٱسۡتَعۡصَمَۖ

“Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on sačuvao.” [Kur’an, 12:32]

Kako se sačuvao i zaštitio? Najprije akidom, rekao je: “Meazellah – utječem se Allahu i kod Njega jedino tražim utočište. Jusuf, alejhisselam, nije rekao: Šta ti je ženo? Jesi li poludjela? Nije rekao: Znaš li ko sam ja? Ja sam Jusuf sin Jakuba sin Ishaka sin Ibrahima, – ja sam sin ovih vjerovjesnika! Niti je rekao: Bježi ženo, Allah te uputio. Ništa od toga nije rekao već: Meazellah – da me Allah sačuva! To je akida, ubjeđenje, da onaj koji ga može spasiti je Allah, subhanehu we teala.

Također, kada namjesnikova žena nije uspjela u svojim spletkama i kada je čula govorkanja žena pomislila je: da li da ih dovedem Jusufu ili da njega izvedem pred njih? Dovela je žene, postavila ih na divane, a zatim izvela Jusufa, alejhisselam, pred njih. Jusuf je tada pred sobom imao, ne samo spletku jedne, već nekoliko žena. Odmah je u tom trenutku rekao:

رَبِّ ٱلسِّجۡنُ أَحَبُّ إِلَيَّ مِمَّا يَدۡعُونَنِيٓ إِلَيۡهِۖ

“Gospodaru moj, draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju!” [Kur’an, 12:33]

Subhanallah, draža mu je tamnica! Ovo je govor iz kojeg se osjeća miris iskrenosti.

Tako ti Allaha, dragi brate, da li ti ovo nalaziš kod sebe? Da li ti je tamnica, zaista, draža od poziva žena koje šire fitnu? Jusuf, alejhisselam, kaže: ”Gospodaru moj, zatvorska kazna mi je draža od namjesnikova dvorca.” Kazna u Tvoje ime, o Gospodaru, draža mi je od toga da sam grešnik, a da spavam ne mareći za grijehe svoje. To je suština sklanjanja u Allahovo okrilje. Zato se čvrsto drži akide, kako bi se njome sklonio u Allahovo okrilje prilikom poteškoća.

Kaže Uzvišeni o Jusufu, alejhisselam:

وَلَمَّا بَلَغَ أَشُدَّهُۥٓ ءَاتَيۡنَٰهُ حُكۡمٗا وَعِلۡمٗاۚ وَكَذَٰلِكَ نَجۡزِي ٱلۡمُحۡسِنِينَ ٢٢

“I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.” [Kur’an, 12:22]

Kaže Sejjid Kutb:

– Dato mu je ispravno rezonovanje u stvarima, znanje o tumačenju snova ili nešto općenitije od znanja o ovom životu, jer je termin ilm – znanje, ovdje općenit, tako da obuhvata puno stvari. To mu je dato kao nagrada za njegov ihsan u vjerovanju i djelima.

وَكَذَٰلِكَ نَجۡزِي ٱلۡمُحۡسِنِينَ ٢٢

“… tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.”

Nakon toga dolazi mu još jedno iskušenje, koje je teže od prvog. Dolazi u vremenu kada mu je dato znanje od Njegova Gospodara, kako bi se suprotstavio iskušenju i spasio od njega. To je bila nagrada od Njegova Gospodara na njegovom ihsanu.

Pogledajmo tu uzbuđujuću i tešku scenu, koju oslikavaju riječi Uzvišenog:

وَرَٰوَدَتۡهُ ٱلَّتِي هُوَ فِي بَيۡتِهَا عَن نَّفۡسِهِۦ وَغَلَّقَتِ ٱلۡأَبۡوَٰبَ وَقَالَتۡ هَيۡتَ لَكَۚ قَالَ مَعَاذَ ٱللَّهِۖ إِنَّهُۥ رَبِّيٓ أَحۡسَنَ مَثۡوَايَۖ إِنَّهُۥ لَا يُفۡلِحُ ٱلظَّٰلِمُونَ ٢٣

“I poče da ga na grijeh navodi ona u čijoj je kući bio, pa zaključa sva vrata i reče: ‘Hodi!’ – ‘Sačuvaj Bože!’ – uzviknu on –, ‘Gospodar moj je uljepšao boravak moj, a zulumćari neće nikad uspjeti.’“ [Kur’an, 12:23]

Nagovaranje na grijeh i poziv u njega su ovoga puta bili skroz otvoreni. Zatvaranje vrata dolazi kao posljednji pokušaj, jer je žena došla do odlučujućeg momenta i pozvala:

وَقَالَتۡ هَيۡتَ لَكَۚ

“… i reče: ‘Hodi!’“

Ovakav otvoren poziv od žene nije prva stvar kojoj ona pribjegava, već posljednja a možda i uopće ne dođe do nje osim ako žena ne bude primorana na nju. A mladić živi s njom, njegova snaga i mladost zri i upotpunjava se, a također, zri i upotpunjava se njena ženstvenost. Stoga nema sumnje da je prije ovog iznenađenja postojao raznovrstan vid primamljivanja i zavođenja s njene strane.

قَالَ مَعَاذَ ٱللَّهِۖ إِنَّهُۥ رَبِّيٓ أَحۡسَنَ مَثۡوَايَۖ

“‘Sačuvaj Bože!’ – uzviknu on –, ‘Gospodar moj je uljepšao boravak moj,…’” [Kur’an, 12:23]

Meazellah – utječem se Allahu da to uradim. “Moj Gospodar je uljepšao boravak moj”, počastio me je time što me je izbavio iz bunara i u ovu kuću učinio mojim lijepim i sigurnim boravkom.

إِنَّهُۥ لَا يُفۡلِحُ ٱلظَّٰلِمُونَ ٢٣

“…, a zulumćari neće nikad uspjeti.”

Misli se na one koji prekoračuju Allahove granice i čine ono u šta me ti pozivaš ovog trenutka.[1]

To je akida, akida kojom se Jusuf, alejhisselam, sačuvao i sklonio u Allahovo okrilje pa ga je Allah spasio iskušenja.

Kaže Ibn Kajjim, rahimehullah, govoreći o trenutnim i kasnijim štetama zaljubljivanja u određene likove:

– Uzvišeni Allah nam govori o ovoj bolesti kod dvaju skupina ljudi: Lutova naroda i kod žena. Tako nas je Uzvišeni obavijestio o zaljubljenosti namjesnikove žene u Jusufa, alejhisselam, o njenim spletkama i nagovaranju na grijeh kao i o Jusufovom saburu, čednosti i bogobojaznosti, pored toga što je ono čime je bio iskušan Jusuf, alejhisselam, stvar na kojoj ne može osaburiti niko osim onoga kome je Allah podario sabur. Činenje određenog djela biva shodno jačini njegova povoda i nepostojanju zapreka za njegovo činenje, a povod je ovdje bio na vrhuncu i to s više aspekata:

To što je Uzvišeni Allah stvorio muškarca da je po prirodi sklon ženi, kao što žedan po prirodi teži vodi i gladan hrani. Veliki broj ljudi je u stanju osaburati na hrani i vodi, a nije u stanju osaburati kada su žene u pitanju, a to opet nije pokuđeno kada se radi o ženama koje su mu halal.
Jusuf, alejhisselam, je bio mladić, a strast je kod mladića jača.
Bio je neoženjen, dakle, nije imao ni ženu niti robinju kako bi slomio žestinu strasti.
Bio je stranac, a stranac je u stanju učiniti u tuđini ono što nije u stanju u svojoj sredini među svojom familijom i poznanicima.
Žena je posjedovala ljepotu i položaj, a obje stvari su povod odazivanja onome što ona traži.
Žena nije od onih koje odbijaju i koje se suzdržavaju, jer veliki broj ljudi gubi želju za određenom ženom zbog njenog odbijanja, jer na taj način u sebi osjeća poniženje i potčinjenost prema njoj.
Žena ga je tražila, željela i uložila trud, tako da ga je poštedjela muke njegova traženja i poniženja. Naproitv, ona je bila ta koja je bila ponižena a on dostojanstven.
On je bio u njenoj kući i pod njenom vlašću tako da postoji opasnost da će biti uznemiravan, ukoliko joj se ne pokori. Ovdje se objedinjuju dva povoda: želja i strah.
On se ne boji da će ona ili neko s njene strane prenijeti ono što bi se desilo, jer je ona ta koja traži i nagovara na grijeh, a uz to je pozatvarala sva vrata i sklonivši se od pogleda nadzornika.
On je bio u njenom vlasništvu, tako da je izlazio, ulazio i bio u njenom prisustvu, a da mu iko to negira, a sigurnost je postojala i prije njenog zahtjeva, što predstavlja najjači povod.
Ona se protiv njega potpomogla ostalim ženama i njihovim spletkama te ga je izvela pred njih i požalila se na svoje stanje, ali se on potpomogao Allahom protiv njih i rekao:
وَإِلَّا تَصۡرِفۡ عَنِّي كَيۡدَهُنَّ أَصۡبُ إِلَيۡهِنَّ وَأَكُن مِّنَ ٱلۡجَٰهِلِينَ ٣٣
“I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakosmislen postati.” [Kur’an, 12:33] Ona mu je zaprijetila zatvorom i poniženjem, a ovo je vid prisile jer se radi o osobi za koju preovladava mišljenje da će ispuniti ono čime prijeti. Na taj način se objedinjuje povod strasti i povod želje za spasom od teškoće zatvora i poniženja.
Muž nije ispoljio ljubomoru i muževnost na osnovu kojih bi odvojio njih dvoje i udaljio jedno od drugog.

Jusuf, alejhisselam, je pored svih ovih povoda dao prednost Allahovom zadovoljstvu i strahu od Njega. Ljubav prema Allahu ga je navela da odabere zatvor nad zinalukom te je rekao:

قَالَ رَبِّ ٱلسِّجۡنُ أَحَبُّ إِلَيَّ مِمَّا يَدۡعُونَنِيٓ إِلَيۡهِۖ

“‘Gospodaru moj’, zavapi on, ‘draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju!’” [Kur’an, 12:33]

Znao je da on ne može to odstraniti sam od sebe i da će, ukoliko ga njegov Gospodar ne zaštiti i otkloni njihove spletke po svojoj prirodi biti sklon njima i postati od lahkomislenika. A ovo predstvalja njegovu potpuno spoznaju svoga Gospodara.”[2]

Nakon ovoga znaj, također, da utočište neće biti pruženo osim uz djelo i dovu. Pa zato kada, naprimjer, kažem bratu pokaj se, on mi govori: “Šejh, dovi za mene.” Kažem: “Sinko, moje riječi ‘pokaj se’ zahtijevaju od tebe rad i djelo i da ti prvo doviš za sebe, a zatim ja za tebe.” Jusuf je bio muhsin u vjerovanju i djelima, a povrh toga je dovio i tražio utočište a tek nakon toga je našao spas. Spasio se, jer je u osnovi lijepo postupao.

Da, Jusuf je bio muhsin prema svome Gospodaru i prema ljudima. Uzvišeni je njegovu priču nazvao “Najljepše kazivanje”, a zatvorenici su ga opisali ihsanom kada su rekli:

نَبِّئۡنَا بِتَأۡوِيلِهِۦٓۖ إِنَّا نَرَىٰكَ مِنَ ٱلۡمُحۡسِنِينَ ٣٦

“Protumači nam to, jer vidimo da si, zaista, muhsin.” [Kur’an, 12:36]

Zbog njegova ihsana mu je Uzvišeni dao vlast na Zemlji:

وَكَذَٰلِكَ مَكَّنَّا لِيُوسُفَ فِي ٱلۡأَرۡضِ يَتَبَوَّأُ مِنۡهَا حَيۡثُ يَشَآءُۚ نُصِيبُ بِرَحۡمَتِنَا مَن نَّشَآءُۖ وَلَا نُضِيعُ أَجۡرَ ٱلۡمُحۡسِنِينَ ٥٦

“I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji su muhsini.” [Kur’an, 12:56]

I njegova braća mu rekoše, onda kada ga nisu poznali:

قَالُواْ يَٰٓأَيُّهَا ٱلۡعَزِيزُ إِنَّ لَهُۥٓ أَبٗا شَيۡخٗا كَبِيرٗا فَخُذۡ أَحَدَنَا مَكَانَهُۥٓۖ إِنَّا نَرَىٰكَ مِنَ ٱلۡمُحۡسِنِينَ ٧٨

“‘O upravniče’, rekoše oni, ‘on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti muhsin.’” [Kur’an, 12:78]

Na kraju kaže Uzvišeni:

وَلَقَدۡ هَمَّتۡ بِهِۦۖ وَهَمَّ بِهَا لَوۡلَآ أَن رَّءَا بُرۡهَٰنَ رَبِّهِۦۚ كَذَٰلِكَ لِنَصۡرِفَ عَنۡهُ ٱلسُّوٓءَ وَٱلۡفَحۡشَآءَۚ إِنَّهُۥ مِنۡ عِبَادِنَا ٱلۡمُخۡلَصِينَ ٢٤

“I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao – tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.”[Kur’an, 12:24]

Šejtan nad iskrenima nema vlasti, ali i pored toga Jusuf u je potražio utočište i rekao:

قَالَ مَعَاذَ ٱللَّهِۖ إِنَّهُۥ رَبِّيٓ أَحۡسَنَ مَثۡوَايَۖ إِنَّهُۥ لَا يُفۡلِحُ ٱلظَّٰلِمُونَ ٢٣

“‘Sačuvaj Bože!’, uzviknu on, ‘Gospodar moj je uljepšao boravak moj, a zulumćari neće nikad uspjeti.’” [Kur’an, 12:23]

Moraš znati da je čistoća Jusufa, alejhisselam, bila osnova njegovog sklanjanja u Allahovo okrilje, jer sklanjanje u Allahovo okrilje mora biti uz čvrstu akidu, trajno djelo i ispravne postupke prema Gospodaru i prema ljudima.

Da, draga braćo, sklanjanje u Allahovo okrilje biva djelom, dovom i akidom. Zato veži svoje srce jedino za Uzvišenog Allaha; budi iskren s Njim i radi ono što je u tvojoj mogućnosti. Dovi da ti Allah podari iskrenost pa će te Allah sačuvati i uputiti putu koji vodi Njemu Uzvišenom. A tvoj Gospodar kaže:

وَمَن يَعۡتَصِم بِٱللَّهِ فَقَدۡ هُدِيَ إِلَىٰ صِرَٰطٖ مُّسۡتَقِيمٖ ١٠١

“A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na Pravi put.” [Kur’an, 3:101]

Kaže Ibn Kesir: “Traženje utočišta kod Allaha i oslonac na Njega je osnova upute, oprema kojom se čovjek udaljava od propasti, sredstvo koje vodi uputi i put ka ispravnosti i sticanju željenog.”[3]

Zato, skolni se u Allahovo okrilje, ti koji želiš stići do Njega!

Autor: Muhammed Husein Jakub
Iz knjige: Put ka oprostu Milostivog Gospodara
Priprema: Menhedž