PRIZIVANJE I STUPANJE U KONTAKT SA DŽINNIMA
Nakon što izvrši neke izvjesne radnje, sihirbazu (osoba koja pravi sihr) se javi jedan od džina, šejtana, i taj džin postaje njegova stalna pratnja. Odazivat će se kad god ga sihirbaz bude prizivao. To prizivanje je uvijek zarad nanošenja štete ljudima, a svaki put je praćeno nekim od djela kufra (nevjerovanja). Sihirbaz u pravilu stupa u kontakt sa nekim od vođa džina i preko njega se odvijaju svi prljavi poslovi, ali ih rijetko on sam čini. On svojim podanicima naređuje ono što je ugovorom između njega i sihirbaza određeno i oni to bespogovorno, a najčešće iz velikog straha, izvršavaju.
Tako je sihr, ustvari, zasnovan na strahu i mržnji i samim tim teže je rješiv od slučajeva opsjednutnosti (tj. kada džin sam uđe u čovjeka, bez da ga neko pošalje) jer kod opsjednutosti džin je određenu radnju učinio svojom voljom, i samim tim, sam i odlučuje kada će tu radnju prekinuti. Džin koji učestvuje u sihru plaši se kazne koja ga sigurno čeka ukoliko se usprotivi svom vođi i on nastavlja sa provođenjem sihra u praksu sve dok strah od ostanka ne bude veći od straha od napuštanja bolesnika, ili dok sihr (kao predmet) ne bude uništen, ili dok džin(i) zadužen za sihr ne upozna Istinu, i ne odluči se sam boriti protiv zla u kojem je sudjelovao.
Sihirbaz, kada prvi put stupi u kontakt sa džinom, postaje gubitnik. On je kontakt ostvario misleći da će sam voditi glavnu riječ u tom odnosu, ali realnost postaje daleko od željene. Džin svojim pritiscima i napadima tjera sihirbaza da pravi sihr ljudima čak i kad to sam ne želi. I tako započinje krug zla koji rijetko kad biva prekinut. Nije rijetkost da sihirbaz svojim najbližima napravi sihr samo iz straha od džina. Isto tako, nije rijetkost da džin, izvršavajući zadatke koje mu je dao sihirbaz, bude napadnut od liječnika i ugrožen (on ili njegova porodica), a zatim smatrajući sihirbaza odgovornim za ono što mu se dešava, prekine zadatak i krene u osvetu.
Tako sihirbaz, ili neko iz njegove porodice, a obično je to ipak sihirbaz, teško oboli od sihra koji je sam napravio. Kada se završi testiranje jačine želje onoga ko želi postati sihirbazom, kroz dokazivanje snage njegovog nevjerovanja, dopusti mu se (džini mu dopuste) da uđe u taj “posao”, i od tog momenta svaki novi dan za njega je nova prilika da nekome nanese zlo.
U mnogim djelima koja su napisana na ovu temu pojašnjeno je da je sihr sporazum između sihirbaza i šejtana, i da čovjek učini neke zabranjene stvari ili radnje koje u sebi sadrže širk kako bi pridobio šejtanovu naklonost i pokornost, u onome što od njega traži. Ovo je uopćeno, a detaljnije pojašnjenje ove stvari bi bilo da čovjek sjedne na nečisto, napušteno, devastirano i prljavo mjesto u određeno vrijeme, u određenim trenucima i počne čitati neke tajne zapise koje u sebi sadrže blasfemiju i idolopoklonstvo, eksplicitno psovanje i ponižavanje Allaha, subhanehu we te’ala, glorificiranje šejtana.
Sihirbaz dobro poznaje ove stvari, ili piše neke kura’anske ajete nečistom krvlju i nečistoćom, ili ih piše naopako, ili stavi Mushaf na nogu i sa njim ide u wc, poslije nužde čisti se mlijekom a uzima abdest alkoholom-vinom. Ovo je poznato kao prosti sihr ili crna magija. I ovo je najbeskruploznija vrsta sihra – magije.
Čovjek nastoji izvršavati sto više zabranjenih stvari pa tako čini sedždu zvijezdi, kipu, Suncu, Mjesecu i tome slično, za šta nema sumnje da je čisto nevjerovanje. I u tom trenutku ga vidi jedan od šejtenovih pristalica. Kada šejtan ugleda tu osobu da čini te stvari, za koje zna da ih čini kako bi postao sihirbaz, odmah ode do Iblisa, neka je na njega Allahovo proklestvo, i obavjesti ga o čovjeku koji je uznevjerovao Allaha i počeo se klanjati njemu –iblisu, kako bi mu pomogao da postane sihirbaz. Iblis pošalje jednog od svojih poslušnih šejtana i njemu pomoćnike kako bi bili na usluzi ovom čovjeku koji je postao sihirbaz i pomognu mu u činjenju zlodjela ljudima putem sihra. Kako bi sihirbaz prikrio da ima suradnju sa šejtanom on ovog šejtana naziva ‘duhovni pomagač’.
Ovaj poslusni šejtan obavesti sihirbaza da je došao i da je pristao da mu pomaže i ovo je poznato kao ‘ugovor’, većinom ovaj šejtan obavjesti sihirbaza na način sto mu se prikaže u svojstvu sjenke, crne zmije, crnog psa itd. Od ovog trenutka čovjek postaje sihirbaz. Kad god sihirbaz poželi da učini neku vrstu magije-sihra, mora učiniti neko djelo koje u sebi sadrži blasfemiju i idolopoklonstvo, kako bi zadovoljio šejtana koji sa njim surađuje. Ovaj mu šejtan šalje svoje podanike kako bi poslušno izvršavali zahtjeve od sihirbaza. Sihirbaz je osoba koja nema dosta prijatelja jer svako njegovo vezivanje iziskuje da će biti otkriven u svojim prljavim poslovima, oni su skloni razdoru medju famelijom i prijateljima.
Za sihr su vezane određene vrste materije na kojima se čini sihr, i određeni zakoni kako bi se izvršio. Materije čime se sihirbaz služi kako bi sačinio sihr su prah zemlje sa mezara, kosti mejjita, kosa, nokti, odjeća, slika bilo koja stvar koja ima veze sa osobom kojoj se želi učiniti sihr, kao npr. nokti, kosa (kao što je bilo Vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, sihr učinjen na dlaku iz njegove brade) zatim odjeća na kojoj ima znoja od osobe kojoj je namjenjen sihr, npr. pojedini sihirbazi traže od osobe odjeću koju je nosio-la. Neki sihr se čini na tečnost, a neki na sliku.
Za sihr su vezana određena pravila i vještine, i moraju se ispuniti odrđeni uvjeti da bi se mogao napraviti sihr. Ova djela i riječi koje sihirbaz čini moraju se učiniti u određeno vrijeme i trenutke i na određen način, pricizno i disciplinovano kako bi uspio sihr. Nije dovoljno samo učiniti zabranjeno djelo, jer je magija nauka, a svaka nauka ima svoja pravila i zakone. Allah, subhanehu we te’ala, kaže: ‘I ljudi su od njih dvojice učili kako muža od žene rastaviti.’ Ovaj ajet upućuje na to da je sihr nauka koja se izučava, i govori o jednoj oblasti ove nauke, a to je rastavljane čovjeka i žene.
Neki čine ova djela radi pokusa ili ekspiramenta, kako bi postali sihirbazi i postigli nadljudsku snagu. Ovakve možemo podjeliti na tri skupine:
Prva skupina: To su oni koji probaju ove haram stvari ne poznavajući zakone i pravila vazana za sihr. Oni uglavnom budu opsjednuti messom poznatim kao ‘opsjednutost od džinna zbog prizivanja’ – ovo je najbrutalnija vrsta opsjednutosti kojom čovjek može biti pogođen, i u većini slučajeva umre, a ne izliječi se.
Druga skupina: Onaj koji kuša sihr, a poznaje zakone i pravila i postane sihirbaz, on stekne Allahovu srdžbu. Na dunjajluku će postići samo ono što mu je Allah odredio, a na Ahiretu vječnost u Džehennemu, ukoliko umre u tom halu.
Treća skupina: To su neznalice i uče sihr od svojih bližnjih (nana, dedo) i uvjereni su da sa tim liječe ljude, ova skupina želi da se dokaže kako imaju moć i željni su za dokazivanjem kako su bogobojazni.
kurankaolijek.wordpress.com
