Allahova uzvišena imena Er-Rahman i Er-Rahim

Ova dva Allahova lijepa imena su od posebnog znacaja i važnosti. To su imena kojima je Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi otpoceo suru El-Fatiha i sve ostale sure u kojima je objavio uputu i jasne dokaze. S ovim imenima Sulejman, alejhis-selam, otpoceo je svoje pismo upuceno kraljici Sabe.

Džibril, alejhi-selam, dolazio je našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pocinjuci objavu svake nove sure sa ova dva imena. Kada je slao pisma vladarima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na pocetku svojih pisama navodio je ova dva Allahova imena i podsticao svoje ashabe da svaki svoj posao pocinju izgovarajuci Allahova lijepa imena Milostivi i Samilosni. Na mnogim mjestima u Kur’anu ova dva Allahova imena navedena su skupa i oba ukazuju na Allahovu, tebareke ve te‘ala, osobinu milosti, s tim što, kada dodu skupa, onda ukazuju na postojanje rahmeta kao Allahovog svojstva i djela.

Tako je Er-Rahman Onaj kojem je rahmet osobina, a Er-Rahim Onaj koji je milostiv prema Svojim robovima.

Er-Rahman (Milostivi) i Er-Rahim (Samilosni) su Allahova uzvišena imena koja se cesto spominju u casnom Kur’anu.

Tako o imenu Er-Rahman Uzvišeni kaže: “Milostivi, iznad Arša (prijestolja) se uzvisio” (prijevod znacenja Taha, 5);

“Ja se zaista bojim da te ne stigne kazna od Milostivog” (prijevod znacenja Merjem, 45);

“Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je izmedu njih, Milostivi.” (prijevod znacenja En-Nebe, 73);

“Milostivi poucava Kur’anu” (prijevod znacenja Er-Rahman, 1-2).

Ime Er-Rahim Uzvišeni spominje kao osobinu u pogledu Svojih stvorenja, kao što su rijeci Uzvišenog: “On je prema vjernicima samilostan” (prijevod znacenja El-Ahzab, 43)

; “Allah je prema ljudima, zaista, vrlo blag i samilostan” (prijevod znacenja El-Bekare, 54)

, ili ga spominje zajedno sa imenom Er-Rahman, kao naprimjer u Bismilli: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog”

i El-Fatihi: “Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog” (prijevod znacenja El-Fatiha, 1-2),

ili zajedno sa nekim drugim Svojim lijepim imenom, kao što Uzvišeni kaže: “Gospodar tvoj je zaista Silni i Samilosni” (prijevod znacenja Eš-Šu‘ara, 104);

“Zamolit cu Gospodara svoga da vam oprosti”, odgovori on – “jer On je Onaj koji prašta, Samilosni” (prijevod znacenja Jusuf, 98).

Milostivi i Samilosni – Allahova posebna imena

Ova dva Allahova lijepa imena su od posebnog znacaja i važnosti. To su imena kojima je Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi otpoceo suru El-Fatiha i sve ostale sure u kojima je objavio uputu i jasne dokaze. S ovim imenima Sulejman, alejhis-selam, otpoceo je svoje pismo upuceno kraljici Sabe. Džibril, alejhi-selam, dolazio je našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pocinjuci objavu svake nove sure sa ova dva imena. Kada je slao pisma vladarima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na pocetku svojih pisama navodio je ova dva Allahova imena i podsticao svoje ashabe da svaki svoj posao pocinju izgovarajuci Allahova lijepa imena Milostivi i Samilosni.

Na mnogim mjestima u Kur’anu ova dva Allahova imena navedena su skupa i oba ukazuju na Allahovu, tebareke ve te‘ala, osobinu milosti, s tim što, kada dodu skupa, onda ukazuju na postojanje rahmeta kao Allahovog svojstva i djela. Tako je Er-Rahman Onaj kojem je rahmet osobina, a Er-Rahim Onaj koji je milostiv prema Svojim robovima.

Dokaz tome su rijeci Uzvišenog: “On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo, On je prema vjernicima milostiv” (prijevod znacenja El-Ahzab, 43); “On je prema njima blag i milostiv” (prijevod znacenja Et-Tevbe, 117).

Allahova imena Milostivi i Samilosni ukazuju na potpunost Njegove milosti i njenu sveobuhvatnost. Sve što je na nebesima i na Zemlji, od dobra, koristi, ljubavi, plod je Njegove milosti. Sve cega stvorenja budu sacuvana, bolesti, brige, tuge, plod je Njegove milosti, jer Allah, tebareke ve te‘ala, jedini daje dobro i otklanja zlo, i On je od milostivih Najmilostiviji.

Uzvišeni Allah opisao se osobinom milosti i Njegova milost pretekla je Njegovu srdžbu.

Prenoseci od Allaha, tebareke ve te‘ala, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je Moja milost pretekla Moju srdžbu” (Buhari, 742). I rekao je Uzvišeni: “Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv.” (prijevod znacenja El-En‘am, 54)

Allahova milost obuhvata sva stvorenja

Allahova, subhanehu ve te‘ala, milost obuhvata sve stvoreno, na nebesima i na Zemlji, na kopnu i na moru, i muslimana i nevjernika, i ne postoji ništa što se danonocno ne nalazi u okrilju Allahove milosti. Medutim, za razliku od ostalih kategorija ljudi, vjernicima pripada posebna milost, kako na dunjaluku tako i na ahiretu.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Cuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Zaista Allah ima stotinu milosti, od kojih je samo jednu spustio medu džinne, ljude, životinje i insekte, pa se oni s tom jednom milošcu medusobno paze i medusobno su milostivi, njome je i zvijer milostiva prema svome mladuncetu. A ostavio je devedeset i devet milosti kojima ce se smilovati Svojim robovima na Sudnjem danu.’” (Muslim, 2752)

To je milost koja se ne može opisati rijecima, niti se može zamisliti razumom. Onaj cija milost sve obuhvata, na Sudnjem danu ce se smilovati Svojim pokornim robovima: “A milost Moja obuhvata sve, dat cu je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali” (prijevod znacenja El-E‘araf, 156).

Što je rob više pokoran, što se više približi i umili svome Gospodaru, sve je više bliži Njegovoj milosti. Kaže Uzvišeni: “A ova Knjiga koju objavljujemo blagoslovljena je, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala” (prijevod znacenja El-En‘am, 155); “A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost” (prijevod znacenja En-Nur, 56);

“Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela cine” (prijevod znacenja El-E‘araf, 56).

Allah, tebareke ve te‘ala, milostiviji je prema Svojim robovima nego što su oni jedni prema drugima, bez obzira koliki stepen milosti medusobno pokazivali.

Od Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “ ”Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dovedeno je roblje medu kojima je bila žena, dojilja, koja je tražila svoje dijete, pa kad ga je našla, privila ga je na grudi i zadojila. Tada nas Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Šta mislite da li bi ova majka bacila svoje dijete u vatru?’ Odgovorili smo: ‘Ne bi, osim ako je neko ne bi prisilio’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rece: ‘Allah je milostiviji Svojim robovima od ove majke prema svome djetetu!“’ (Buhari, 5999)

Najveca milost stvorenja jeste milost majke prema svome djetetu. Nijedna osoba ne može biti milostiva kao što majka može biti milostiva prema svome djetetu, a Allah je milostiviji prema Svojim iskrenim robovima od majke prema svome djetetu. Kada bi se sve milosti ovoga svijeta sakupile, one ne bi bile ništa u odnosu na Allahovu milost.

Dvije vrste Allahove milosti

Ovdje je bitno napomenuti da Allah, tebareke ve te‘ala, posjeduje dvije vrste milosti. Jedna je sveobuhvatna, ona koja je spomenuta u rijecima Uzvišenog: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošcu i znanjem” (prijevod znacenja Gafir, 7), što znaci da je sve ono do cega dopire Allahovo znanje pod okriljem Njegove milosti, a ima li nešto da postoji mimo Allahovog znanja!? Ona obuhvata sva stvorenja pa cak i nevjernike na dunjaluku, u tijelu, hrani, picu, odjeci i slicnom.

Druga milost je posebna, ona koja je namijenjena iskljucivo vjernicima, u pogledu njihovog dunjaluka i ahireta, njihove vjere, i manifestira se upucivanjem na pokornost Allahu, olakšavanjem cinjenja dobra, davanjem ustrajnosti ih na Pravom putu i na osnovu ove milosti bit ce uvedeni u Džennet. Uzvišenog Allaha molimo da nas ucini od onih koji slušaju, a zatim slijede najbolje! Molimo Ga da nam se svima smiluje i uvede nas, Svojom milošcu, u Džennet!

(dzemat-sabah)