Islamske teme

BRAK ALLAHA RADI

“Udavajte neudate i ženite neoženjene i čestite robove i robinje svoje.” (Prijevod značenja – Nur, 32.) “Ženite se s onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri.” (Prijevod značenja – Nisa, 3.) “I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, što između vas uspostavlja ljubav i samilost, to su zaista pouke, za ljude koji razmišljaju.” (Prijevod značenja – Er-Rum, 21.)
Jedne prilike došao mi je mladić koji se žalio na probleme koje je imao sa djevojkom i izrazio sumnju da se radi o sihru. Naime, dok je bio sa njom bio je jako grub prema njoj čak je i tukao, ali bez nje bi bukvalno ludio dok je ponavo ne bi sreo. Pitao sam ga da li je imao bračni odnos sa njom i našto je on potvrdno odgovorio. Pitao sam ga da li joj vjeruje da ga neće prevariti odgovorio je da joj ne vjeruje. Objasnio sam mu da se ne radi o sihru, nego se radi o bolesti koja nastupa kršenjem granica Allaha dž.š. i vođenjem vanbračnog života, problem koji ima većina mladih današnjeg doba koja vodi nemoralan život.

Jednom prilikom je Resul, a.s., naišao pored skupine mladića i upozorio ih da požure sa brakom čim se ispune osnovni uslovi za stupanje u bračnu vezu, kako njihove noge ne bi kročile putem grijeha i kako ih šejtan ne bi zaveo i obmanuo, pa da počine upropaštavajući grijeh. Sve to zbog mladalačke snage i zova strasti, koja traži da se zadovolji, na bilo kakav način, bilo to zabranjeno ili ne.

Koliko je samo mladića i djevojaka obmanutih njihovim strastima, kojima su se robovski predali. Zarad kratkog užitka, koji je sam po sebi veliki grijeh i koji upropaštava dušu i, na kraju, kao posljedica slijeđenja strasti, dođe nesreća, poniženje i gubljenje prijatelja. Saputnici takvog čovjeka ili žene postaju tuga, žalost i nesanica. Život im postaje težak i mrzak, dani dugi i tamni, kao i noći, a sve to zbog djela koja su počinili vlastitim rukama, dobrovoljno se prepuštajući razuzdanim strastima.

Muhammed, a.s., je objasnio mudrost požurivanja sa brakom kada se steknu uslovi, objašnjavajući da je to najlakši put i način čuvanja polnog organa, tj. čestitosti i čednosti i udaljavanje od djela koje izaziva srdžbu Gospodara svjetova i ruši ugled i čast čovjeka i žene.

Požurivanje sa brakom vodi čednosti, poštenju, čuvanju pogleda od harama i omogućava čovjeku koji potpuno čedan stupi u brak, ako mu Allah podari djecu, da ih lijepo odgoji i pripremi za budućnost, i da od njih izgradi snažne ličnosti, vrijedne, poštene i korisne sebi i društvu.

Razmisli o neoženjenom čovjeku kojeg je snašla teška bolest, a on sam, bez supruge, koja će ga utješiti, pomoći i bodriti na najljepši način, i bez djece koja će mu biti na usluzi u bolesti i starosti i koja bi mu pomogla, kao što je on njima pomagao dok su bili slabašni i nejaki. Takav čovjek je poput stranca, usamljenika u tuđoj državi, daleko od svoje domovine i prijatelja, koji se nada da mu neko priđe i ponudi barem gutljaj vode, ili topli osmijeh.

Razmisli o čovjeku koji odgađa sa ženidbom dok ne zađe u godine, sa koliko neizvjesnosti stupa u brak i koliko će, zbog svoje slabosti i starosti uskratiti od odgoja svojoj djeci, a postoji velika mogućnost da njegova djeca ostanu mala i nejaka i nesposobna za život nakon smrti njihovog oca. Od šteta neženstva, a i odgađanja braka, jeste i povećanje broja neudatih žena koje su spremne za brak i koje dolaze u teška iskušenja i mogućnosti da počine grijeh i da se odaju razvratu, jer im niko ne nudi bračnu vezu ili one same odgađaju udaju iz kojekakvih razloga.

Ono što posebno žalosti i zabrinjava, a uzrok je odgađanju braka, jeste mišljenje mnogih mladića da je život neoženjenog čovjeka veći užitak i da je puno lakši i jednostavniji, jer nema puno obaveza niti odgovornosti, kao što je slučaj sa bračnim životom. Ako bi ovo posmatrali samo sa strane strasti i kratkotrajnog užitka onda je to tačno. Međutim, ako se ovom problemu priđe sa stanovišta Islama, zatim moralnog zakona u čovjeku i stvarne svrhe polnog nagona u životu čovjeka onda ovo mišljenje predstavlja simbol sebičnosti i nemoralnosti. Zato je, ovo potpuno neispravno i pogubno i ovo vodi u opasno skretanje i udaljavanje od prirodnog načina života.

Kako čovjek, musliman, može razmišljati na takav način kada je poznato da je brak sunnet (praksa) Allahovih poslanika, a posljednji Allahov poslanik, Muhammed, a.s., je rekao: “Ko se okrene od moga sunneta, on ne pripada meni.”

Pored toga, Muhammed, a.s., je naredio brak, a zabranio neženstvo (celibat) rekavši: “Nema neženstva u Islamu.”

Imam Ahmed je rekao: “Neženstvo nema nikakve veze sa Islamom, i onaj ko te pozove u neženstvo, pozvao te je u nešto mimo Islama.”.

A Abdullah ibn Abbas je rekao jednom čovjeku: “Oženite se, jer najbolji čovjek ovog ummeta (Muhammed a.s.) imao je najviše žena i kad ne bi postojalo ništa drugo kao podsticaj na brak osim Allahovih riječi: “Mi smo slali poslanike i prije tebe i davali smo im žene i potomstvo.”, bilo bi dosta.

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Ko voli ovu moju vjeru (Islam), neka se pridržava moga sunneta, a moj sunnet je brak.” (Bejheki)

U drugom hadisu Poslanik, a.s., kaže: “Koji se god čovjek mlad oženi, njegov šejtan poviče, teško meni, spasio je svoju vjeru.” (Ebu Ja’la u Musnedu)

Muhammed, a.s., je jednom prilikom rekao Akkafu ibn Veda’atu el Hilaliju: “Imaš li ženu?” “Nemam”, – odgovorio je. “Imaš li robinju?”, – upitao je Poslanik, a.s., na šta je on, takođe, negativno odgovorio. “A imaš li mogućnost da se oženiš?”- “Imam.”- “Ako je tako, ti si onda šejtanima brat i da si kršćanin bio bi njihov svećenik. Kod nas su najgori od vas oni koji su neoženjeni. Šejtan nema boljeg oružja (protiv dobrih vjernika), od žena, osim oženjenih. Oni su čisti i sačuvani su od bluda. Teško tebi, o Akkafe, zar ne znaš da su one (žene) bile saputnice Ejjuba i Davuda i Jusufa i Kurfusa.” “A ko je Kurfus, o Allahov Poslaniče?” – upitao je Bišr ibn Atijje. Muhammed, a.s. je odgovorio: “To je bio pobožan čovjek, koji se izdvojio i osamio na obali mora, čineći ibadet Allahu, dž.š., 300 godina. Danju je postio, a noću klanjao. A zatim je postao nevjernik u Allaha zbog jedne žene u koju se zaljubio i zbog koje je ostavio ibadet. Međutim, Allah, dž.š., mu je zbog nekih njegovih djela primio tevbu. O Akkafe, oženi se, u suprotnom ti si jedan od neposlušnih.” Na te riječi Akkaf je uzviknuo: “Oženi me, o Allahov Poslaniče. “Oženio sam te kćerkom bintu Kulsum el-Himjarijj.” (Ahmed, Ebu Ja’la)

Abdullah ibn Mes’ud je rekao: “Da mi od života nije ostalo više od deset dana, poželio bih da se oženim kako ne bi umro neoženjen.”
Preuzeto: www.saff.ba
Pripremio: Adnan Čolo

Related Articles

Back to top button