„Islam je pretežak, ne mogu više…“

Preveo: Nedim Botić

‘Ne mogu to više da podnesem’

„Muslimani ne smiju ništa, sve im je zabranjeno“, kažu mnogi ljudi. „Sve im je zabranjeno – umjetnost, filozofija, čitanje nereligijskih knjiga, pisanje fikcije ili poezije, gledanje filmova ili TV-a, slušanje muzike, pjevanje, plesanje, pa čak i da se lijepo sredimo kad izlazimo vani!“

Kada pričam s ljudima koji imaju velikih problema u svojoj vjeri, koji su često i na rubu ostavljanja islama, neuzubillah, primijetila sam da njihova poteškoća mnogo puta proizilazi iz nemogućnosti da usklade između svoje religioznosti i lošeg načina života koji ih zove s raznih strana.

Kada nas naše srce, um, i životni stil povuku u jednom pravcu, a duša zahtijeva da drugačije postupimo, često puta ljudi pokleknu i kažu sebi: „Ma čemu ovoliki trud, ne mogu dalje ovako.“ I pokleknu, udalje se od vjere i predaju lošim navikama.

U velikom broju slučajeva, ova prividna kontradiktornost ima svoje korijene u načinu na koji smo mi razumjeli vjeru, a ne u propisima i učenjima islama.

Zapis iz dnevnika

Prije nekoliko mjeseci, dok sam razmišljala o životnom putu još jedne sestre koja je napustila islam, zapisala sam slijedeće misli u svoj dnevnik:

„Prijateljica moje sestre je napustila islam, i kada ju je upitala za razlog, odgovorila je: „Vjera je preteška.“ Ne mogu, a da se ne zapitam gdje je ona učila o svojoj vjeri, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Iz vatre će izaći onaj ko kaže La ilahe illallah, a u srcu bude imao imana koliko je jedno zrno pšenice, potom će iz vatre izaći onaj ko kaže La ilahe illallah, a u srcu bude imao imana koliko je zrno ječma, a potom će iz vatre izaći onaj ko kaže La ilahe illallah, a u srcu bude imao imana koliko je jedna trunčica (najmanji vid imana). (Hadis bilježi imam Buhari 6861, i imam Muslim 285).

Jasno je da ko god je okrenuo glavu od islama zato jer misli da je teško biti musliman, sigurno nije ni znao šta znači biti musliman.“

Bolna stvarnost

Jedna od najbolnijih realnosti kojima smo svjedoci jeste da imamo mnogo muškaraca i ćena koji su primili islam ili su odrasli u muslimanskim porodicama i podučavani vjeri i njenim propisima. Međutim, s prolaskom mjeseci ili godina, mnoge od njih vidimo ranjene i poražene, jedva se držeći za uže islama – ili su prestali s praktikovanjem vjere.

Kad god me Uzvišeni počasti s prilikom da se obratim sestrama koje se bore s vjerom ili su blizu njenog napuštanja, primijetila sam da sve one imaju dvije zajedničke karakteristike: njihovo viđenje islama je zansnovano na učenju određene grupe, ideologije, šejha, ili škole mišljenja (i preteško im je da se drže ‘njihovih’ pravila); ili su se muslimani prema njima loše ponijeli, često puta u ime islama (i ne žele da se više izlažu uvredama i kritikama).

Temelj mora biti jak

Pitanje koje me je dugo mučilo jeste zašto mnogi muslimani koji pozivaju druge u islam ili drže vjerska predavanja opterećuju početnike u vjeri s mnogim suptilnim detaljima i pitanjima, umjesto da koriste metodu podučavanja Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i da tu zastanu.

Islam je na prvom mjestu vjerovanje da nema nikog ko je dostojan obožavanja mimo Uzvišenog Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, Allahov poslanik poslan svim ljudima, te izvršavanje i pridržavanje vjerskih uputa sve do preseljenja na ahiret. Uzvišeni Allah je objavio, a Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, jasno pojasnio koji su to temelji imana i islama. Iman je vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanika, Sudnji dan i Božije određenje (kader). Islam obuhvata kelime-i-šehadet, obavljanje pet vakata namaza, posta mjeseca Ramazana, davanje zekata, i odlazak na hadždž.

Naravno, nije neispravno niti da čovjek odmah počne učiti i više od onoga što je neophodno, ali postoji velika bojazan da će ga dodatne stvari udaljiti od rada na sebi i postepene promjene stila života. Nagla promjena i preopterećenje su se puno puta pokazali kao mač s dvije oštrice, te bi ljudi daleko odmakli u naučenoj materiji, a osnove ne bi savladali niti ih u životu primijenili. To bi dovelo do toga da bi postepeno počeli napuštati dio po dio islama, dok se na kraju ne bi našli na samoj ivici i opasnosti od imanske smrti.

Stoga, za mnoge početnike u islamu ili konvertite, način podučavanja i obim gradiva znači mnogo i određuje njihov kasniji život u vjeri.

‘Muslimanima je sve zabranjeno, zašto bih bio musliman?

‘Kada se prisjetim sopstvenih borbi prije konačne uviđanja razlike između onoga što od mene traže Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, i onoga što mnogi muslimani misle da je islam, zbilja razumijem zašto mnogi ljudi misle da je muslimanima sve zabranjeno. To svakako nije istina. Ali moramo razumjeti zašto neki ljudi tako misle.

Zato kako bismo izbjegli nepotrebnu konfuziju, najbolje je da islam uzimamo s čistih izvora – Kur’ana i Sunneta u svjetlu razumijevanja prvih generacija.

Tek nakon što čovjek nauči svoju vjeru na ispravan način, i spozna lahkoću i milost islama, možemo očekivati i da njegov imanski život procvjetaju. A do tada preostaje nam samo da učimo i trudimo se biti bolji.

Autor: Ummu Zekijja

minber.ba