Kako se Muhammed, s.a.v.s., istinski poštuje?

Preveo: Amir Durmić

Poštovati Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, neupitna je i stroga obaveza svakog muslimana, a ne poštovati ga znači potcjenjivati ga, što je vid otvorenog nevjerstva. Uzvišeni Allah naredio je da se Njegov Vjerovjesnik poštuje, pa kaže:

Mi tebe (o Muhammede) šaljemo kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti, da biste (o vjernici) u Allaha i Poslanika Njegova vjerovali, da biste ga (Muhammeda), pomogli i da biste ga poštovali i da bi Allaha ujutro i navečer slavili. (El-Feth, 8–9)

Riječi pomogli i poštovali, koje se spominju u ajetu, odnose se na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Pomoći ga znači dati mu bezrezervnu podršku, a poštovati ga znači uvažavati ga onako kako on to zaslužuje. Riječ slavili odnosi se na Allaha, a znači vjerovati da je On savršen i daleko od bilo kakvog vida manjkavosti, da On ničemu nije sličan i da On nema sudruga, drúge niti djeteta.[1]

Uzvišeni Allah je poslao Svoga Poslanika kao onoga koji opominje i donosi radosne vijesti, kako bi ljudi povjerovali u Njega i kako bi Njegovog Poslanika pomogli i poštovali onako kako mu to priliči i onako kako on, najplemenitije stvorenje, to i zaslužuje. Poštovati ga znači i biti ubijeđen da je on najbolji od svih ljudi, a primjer najljepšeg i najpotpunijeg poštovanja i pomaganja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imamo u njegovim ashabima, koji su svojim riječima i djelima to i dokazali.

Šta je to istinsko poštovanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?

Uzvišeni Allah je rekao:

O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna. (El-Hudžurat, 1)

Vjernici, nemojte govoriti prije nego što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, progovori, a kada nešto kaže, dobro i pažljivo slušajte šta je rekao. Dakle, istinskim vjernicima nije dozvoljeno da svojim riječima daju prednost nad Poslanikovim, niti svome mišljenju nad njegovim, niti svojoj presudi nad njegovom presudom, već im je obaveza da mu u svemu nabrojanom budu pokorni i bespogovorno prihvate ono što on kaže.

Rekao je Uzvišeni:

O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite. (El-Hudžurat, 2)

Ovim ajetom Uzvišeni Allah zabranio je vjernicima da svojim glasom nadjačaju glas Njegovog Poslanika, jer je takvo ponašanje vid nepristojnosti i ružnog ponašanja, što je u suštoj suprotnosti sa obavezom poštovanja i uvažavanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja im je strogo naređena.

Rekao je Uzvišeni Allah:

Nemojte Poslanika pozivati onako kako jedni druge dozivate… (En-Nur, 63)

Ovim ajetom Svevišnji Allah zabranio je vjernicima da Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zovu ličnim imenom, tj. da mu kažu: “O Muhammede!”, već im je na indirektan način sugerirao da mu se obraćaju nadimcima koji ukazuju na to da je on Allahov vjerovjesnik i poslanik, tj. da mu kažu: “O Allahov Poslaniče”, “O Allahov Vjerovjesniče”, ili da ga zovu njemu najdražim nadimkom “O Ebu Kasime”. Nakon što je Uzvišeni Allah objavio drugi i treći ajet sure El-Hudžurat:

O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa…”

plemeniti ashabi su se na najdosljedniji način odazvali ovom imperativu tako da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao: “Allahov Poslaniče, Allahom se kunem da ti se više nikada neću obraćati osim poput šaptača”[2], tj. tihim glasom. Na isti je način postupio i Omer, radijallahu anhu, koji je nakon ovih ajeta u vezi sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, razgovarao tako tiho da ga ovaj ne bi dobro čuo, pa bi ga morao ponekad upitati šta mu je rekao. Potom je Uzvišeni Allah, hvaleći ovakvo ponašanje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova, objavio:

One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom – a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti – čeka oprost i nagrada velika. (El-Hudžurat, 3)

Slijedi nekoliko divnih primjera koji pokazuju kako su i do koje mjere ashabi poštivali Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem:

Amr b. As, radijallahu anhu, rekao je: “Niko mi nije bio draži od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je iko u mojim očima bio ugledniji od njega. Od silnog poštovanja prema njemu, nisam ga se (dovoljno) nagledao. Kada bi neko od mene zatražio da ga opišem, to ne bih bio u stanju jer ga se nisam nagledao…”[3]

Enes b. Malik, radijallahu anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je izaći pred svoje ashabe, muhadžire i ensarije koji su sjedili, a među njima su bili i Ebu Bekr i Omer, pa niko od prisutnih ashaba (od silnog poštovanja i stida koje su prema njemu osjećali) ne bi u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni pogledao, osim Ebu Bekra i Omera, koji bi u njega pogledali, pa bi i on pogledao u njih; oni bi mu se nasmiješili, nakon čega bi se i on njima osmjehnuo.”[4]

Usama b. Šerik kaže: “Posjetio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a njegovi ashabi sjedili su oko njega (tako mirno) kao da su im na glavama ptice…”[5]

Na dan kada je na Hudejbiji sklopljen mirovni sporazum, Urva b. Mes‘ud, kojeg su Kurejšije kao svoga izaslanika poslale Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, uvjerio se koliko ga njegovi drugovi vole i poštuju. Nakon što bi uzeo abdest, oni bi pohitali da se dokopaju vode koja je spala sa njega nakon abdesta, a potom bi njom potirali svoja lica i tijela. Isto su činili i sa njegovom pljuvačkom. Također, kada bi sa njega spala koja dlaka, oni bi je uzeli. Kada bi im on nešto naredio, odmah bi to sproveli u djelo, a kada bi progovorio, oni bi svoje glasove snizili i, iz poštovanja prema njemu, u njega ne bi dugo gledali. Kada se vratio Kurejšijama, Urva im je rekao: “O Kurejšije, znajte da sam kao izaslanik odlazio Kisri, Kajsaru i Nedžašiju, ali, Allahom vam se kunem, nikada nisam vidio vladara kojeg njegovi sljedbenici uvažavaju onako kako Muhammedovi sljedbenici uvažavaju njega!”

__________________________

[1] U nekim tumačenjima navodi se da se riječi pomogli, poštivali i slavili, koje se spominju u ajetu, odnose na Uzvišenog Allaha, a ne samo riječ slavili, kako je to ovdje odabrao autor. Shodno tom tumačenju, i većina prevodilaca Kur’ana na naš jezik ovaj je ajet prevela u tom kontekstu, pa tako i rahmetli Besim Korkut citirani ajet prevodi riječima: “Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onoga koji treba opominjati, da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da Ga veličate i da Ga ujutro i navečer hvalite.” (El-Feth, 7–8)

[2] Hakim, Mustedrek, br. 3720, sa ispravnim lancem prenosilaca.

[3] Muslim, Sahih, br. 121.

[4] Tirmizi, Sunen. br. 3668, sa slabim lancem prenosilaca.

[5] Hakim, Mustedrek, br. 416, sa ispravnim lancem prenosilaca.

minber.ba