KOJI SU NAJVEĆI GRIJESI
Prenosi se od Ebu Bekreta, r.a., da je bio kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao:
«Hoćete li da vas obavjestim o najvećim grijesima (ponovivši to tri puta)? Rekli smo: –Hoćemo o Allahov Poslaniče. Poslanik reče: –Činiti širk Allahu dž.š., i biti neposlušan prema roditeljima. Poslanik, s.a.v.s., je bio naslonjen pa je sjeo i dodao: –I lažno svjedočenje! I lažno svjedočenje!…» Ebu Bekrete, r.a., kaže: «Poslanik nije prestao to ponavljati sve dok nismo rekli (sažaljevajući ga): -Da hoće prestati»[1]
Biografija prenosioca ovog hadisa
Ebu Bekrete, r.a., puno ime je Nufej’ ibn El-Haris ibn Keledete Es-Sekafi. Poznati ashab iz Taifa. Više je poznat po svom nadimku Ebu Bekrete, nego po svom imenu, mada treba praviti razliku između njega i Ebu Bekra Es-Siddika, r.a., prvog halife. Ovaj ashab se sa koturaljkom (bekreh) spustio sa tvrđave u Taifu do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i zbog toga je dobio nadimak Ebu Bekrete. Prenio je od Poslanika, s.a.v.s., 132 hadisa. Umro je 52 godine po Hidžri. Dženazu mu je klanjao ashab Ebu Berzete El-Eslemi, r.a., kako je to Ebu Bekrete, r.a., oporučio.[2]
Komentar hadisa
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u ovom hadisu spominje tri grijeha, a oni su najveći grijesi. Ima mnogo mišljenja po pitanju broja velikih grijeha kao i njihove klasifikacije od malih grijeha.
Prenešeno je od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: ”Sve što je zabranio Allah, dž.š., u Kur’anu, to je veliki grijeh”. Od njega se također prenosi da je rekao: ”Veliki grijeh je svaki grijeh za kojeg Allah, dž.š., prijeti sa džehenemskom vatrom ili sa svojom srdžbom ili sa prokletstvom ili sa kaznom”. Ostali učenjaci kažu da su veliki grijesi oni grijesi zbog kojih će Allah, dž.š., kazniti vatrom ili zbog kojih se treba izvršiti šeriatska sankcija (hadd) na ovom svijetu.
Što se tiče broja velikih grijeha učenjaci -rahimehumullah- kažu da broj velikih grijeha nije strogo određen u hadisima Allahovog Poslanika, s.av.s..
Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., bio upitan o velikim grijesima, je li ih sedam? Pa je on odgovorio: „Ima ih do sedamdeset.“, a u jednoj predaji stoji: čak i sedam stotina grijeha. Imam Ez-Zehebi -rahimehullah- je napisao knjigu o velikim grijesima koju je nazvao El-Kebair i u njoj je spomenuo više od sedamdeset velikih grijeha. Također je drugi učenjak El-Hejtemi -rahimehullah- napisao knjigu i nazvao je Ez-Zevadžir i u njoj je pomenuo 467 velikih grijeha. Pisac ove knjige je također napisao na bosanskom jeziku knjigu Veliki grijesi u kojoj je spomenuo stotinu i deset velikih grijeha.
Postoje mnogi hadisi u kojima se spominje broj velikih grijeha, a od njih je i hadis Ebu Hurejre, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
”Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha!” Pa smo pitali:”A koji su to grijesi, Allahov Poslaniče?” On je rekao:”Pripisivanje Allahu dž.š. druga, sihr, bespravno ubijanje, jedenje kamate, jedenje imetka jetima, bježanje s bojnog polja i potvora nedužnih vjernica.”[3]
Od velikih grijeha je da čovjek psuje svoje roditelje a na koji način se to može desiti pojašnjava slijedeći hadis:
Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibn Asa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Od velikih grijeha je psovanje sopstvenih roditelja!” Pa smo upitali zar čovjek može psovati svoje roditelje? Poslanik, reče: ”Može, na taj način što on opsuje drugom čovjeku oca pa i ovaj njemu uzvrati, on njemu opsuje majku pa onda i ovaj njemu opsuje majku.”[4]
U velike grijehe se, također, ubraja: ogovaranje (giber), prenošenje tuđih riječi da bi se napravila smutnja (nemimet), nečuvanje od mokraće, lažno zaklinjanje, činjenje bluda (zinaluk) i tome slično, kao što je to spomenuto u mnogim hadisima.
Što se tiče tri velika grijeha spomenuta u prvom hadisu, to su najteži grijesi i upravo zbog toga su posebno naglašeni:
– Učiniti širk Allahu, dž. š. pripisivati Allahu nekoga kao druga. Ovu vrstu grijeha Allah, dž.š., neće oprostiti, kao što se to navodi u slijedećem kur’anskom ajetu u kojem Allah, dž.š., kaže:
“Doista Allah neće oprostiti širk-da mu se drug pripisuje ali će oprostiti manje grijehe od toga onome kome hoće”[5]
– Neposlušnost prema roditeljima, a to je svaki postupak koji uznemirava ili smeta roditeljima. Rečeno je da je dobročinstvo roditeljima vadžib u svemu što nije neposlušnost prema Allahu, dž.š., a postupiti drugačije od njihova naređenja je neposlušnost. Allah, dž.š., je ljudima stavio u obavezu poslušnost roditeljima u mnogim kur’anskim ajetima od kojih ćemo spomenuti ovaj:
“Allah naređuje da se samo On obožava i da se roditeljima dobročinstvo čini. A ako jedno od njih ili oboje kod tebe starost dožive ti im ne reci ni ‘Uf’ i ne prigovaraj im i sa njima se lijepo ophodi.”[6]
– Lažan govor ili lažno svjedočenje znači potvarati nekoga sa djelom koje nije učinio, ili za nekoga, ko je nešto učinio, govoriti da to nije učinio. Allah, dž.š., opisujući iskrene vjernike u Kur’anu kaže:
“Koji lažno ne svjedoče.”[7]
Poruke ovog hadisa
– Opasnost u činenju velikih grijeha,
– Zabrana neposlušnosti djece prema roditeljima,
– Zabrana lažnog svjedočenja i štetnost ovog djela po zajednicu, – Ljepota ponašanja ashaba, r.a., prema Poslaniku, s.a.v.s., u samilosti prema njemu.
[1] Muttefekun alejhi. Zabilježio ga je Buharija 5/261 (2654) i Muslim 1/268 (255).
[2] Pogledaj Et-Takrib, str. 565 (7080) i El-E’alam, 8/44.
[3] Muttefekun alejhi.
[4] Hadis su zabilježili Muslim i Ahmed.
[5] Sura En-Nisa’, 48.
[6] Sura El-Isra’, 23.
[7] Sura El-Furkan, 72.
