Islamske teme

Komentar sure Jasin

Tako mi Kur’ana mudrog: Svevišnji Allah zaklinje se ovim Kur’anom čije su riječi, značenja i propisi mudri, puni mudrosti, zaklinje se Kur’anom koji je sav istinit, jasan, potpun i precizan, laž mu je strana, ne može mu prići ni sprijeda ni straga, ni sa desne ni sa lijeve strane. Ti si, uistinu, poslanik: Uzvišeni Allah zaklinje se mudrim Kur’anom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik, pa kaže: “Uistinu si ti –o Muhammede – od poslanika!”, Mi smo te poslali i Mi smo ti ovaj mudri Kur’an objavili. Na Pravom putu: ti si doista u pravoj vjeri, na Pravom putu na kojem nema stranputica, krivina i skretanja. Po objavi Silnoga i Milostivoga: Ovaj Kur’an je objava od Allaha, Onoga koji posjeduje ogromnu snagu u Svojoj vladavini, koji uživa ponos kod Svojih stvorenja, kojem se sve potčinjava, koji može da svakog trena kazni onoga koji Mu se suprotstavi i od Njegove Knjige glavu okrene. Međutim, On Uzvišeni, Allah, Gospodar svih svjetova, je Milostivi! Milostiv je prema svim Svojim stvorenjima! Naročito je milostiv prema vjernicima koji se pokaju, uzvjeruju i od Njega za svoje grijehe oprosta traže, ali je milostiv i prema grješnicima, pa i nevjernicima.

Sura Jasin je u cijelosti mekkanska sura, po ispravnijem mišljenju. Po redoslijedu kur’anskih sura, Jasin je 36. kur’anska sura i ima 83 ajeta. Uzvišeni Allah je rekao:

(1) Ja-sin je jedna od kur’anskih skraćenica čije značenje poznaje samo Uzvišeni Allah, tj. znanje o njima zadržao je kod Sebe.

(2) Tako mi Kur’ana mudrog: Svevišnji Allah zaklinje se ovim Kur’anom čije su riječi, značenja i propisi mudri, puni mudrosti, zaklinje se Kur’anom koji je sav istinit, jasan, potpun i precizan, laž mu je strana, ne može mu prići ni sprijeda ni straga, ni sa desne ni sa lijeve strane.

(3) Ti si, uistinu, poslanik: Uzvišeni Allah zaklinje se mudrim Kur’anom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik, pa kaže: “Uistinu si ti –o Muhammede – od poslanika!”, Mi smo te poslali i Mi smo ti ovaj mudri Kur’an objavili.

(4) Na Pravom putu: ti si doista u pravoj vjeri, na Pravom putu na kojem nema stranputica, krivina i skretanja.

(5) Po objavi Silnoga i Milostivoga: Ovaj Kur’an je objava od Allaha, Onoga koji posjeduje ogromnu snagu u Svojoj vladavini, koji uživa ponos kod Svojih stvorenja, kojem se sve potčinjava, koji može da svakog trena kazni onoga koji Mu se suprotstavi i od Njegove Knjige glavu okrene. Međutim, On Uzvišeni, Allah, Gospodar svih svjetova, je Milostivi! Milostiv je prema svim Svojim stvorenjima! Naročito je milostiv prema vjernicima koji se pokaju, uzvjeruju i od Njega za svoje grijehe oprosta traže, ali je milostiv i prema grješnicima, pa i nevjernicima.

(6) Da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa su oni nemarni: Znak Njegove, subhanehu ve te’ala, milosti prema nevjernicima jeste i slanje poslanika da ih opomene Allahovom kaznom ustraju li u svome nevjerstvu. Međutim, kako njihovim očevima i precima nije došao sličan poslanik, njima, nevjernicima, je to čudno, pa su nemarni prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Objavi. Ne žele da vjeruju, ne žele da znaju za iman, istinu i uputu.

(7) O većini njih se već obistinila riječ – zato oni neće vjerovati: Nad većinom njih obistinila se prijetnja i kazna, upravo su onakvi kako je i zapisano u Glavnoj knjizi (Levhil-Mahfuzu) da će biti: ne vjeruju niti prihvataju, već u svome inatu, nevjerstvu i zabludi ustrajavaju.

(8) Mi smo učinili da budu kao oni za čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih: Ali, kako su se oni inatili i uzdizali nad Allahovom riječju na dunjaluku, isto tako Mi ćemo oko njihovih vratova okove postaviti pa neće moći svoje glave spustiti, a zatim ćemo im i ruke uz vratove vezati, da nakon svoga inata i ustrajnosti u nevjerstvu – i pored jasnih i očiglednih dokaza – nikakva dobra svojim rukama ne urade.

(9) i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili, – zato oni ne vide:Nemarni su prema Allahovom Poslaniku i prema Allahovoj riječi, ustrajni u nevjerstvu pa se nad njima i obistinila kazna. Stoga, Mi ćemo ispred i iza njih pregradu postaviti da do istine ne dođu, a i na oči ćemo im koprenu staviti da istinu i ne vide. Tako da nakon slušanja istine i njenog odbijanja, ustrajnosti i inata u tome, više i nemaju nijednog puta do istine. Svi putevi do istine su im zatvoreni.

(10) I njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati: Neće da vjeruju, inate se u odbijanju istine, pa im je i svejedno da li ti, o Vjerovjesniče, njih opominjao ili ne, zastrašivao ih kaznom ili ne! Oni neće da vjeruju! Stoga je Uzvišeni Allah, na osnovu Svog sveobuhvatnog znanja, njihov put zapečatio i zatvorio sa stranputicom, na Pravi put oni se više ne vraćaju!

(11) Tvoja opomena će, uistinu, koristiti samo onome koji Kur’an slijedi i Svemilosnoga se boji, iako Ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom: Oni koji će se okoristiti od tvoje, Vjerovjesniče, opomene jesu vjernici, oni koji vjeruju u ovaj Kur’an, koji ga prihvataju i postupaju po njemu; oni koji se boje svoga Gospodara, Uzvišenog Allaha, u tajnosti, iako Ga ne vide, ali vjeruju i duboko su ubijeđeni da On Uzvišeni njih vidi. Takve vjernike ti obraduj! Obraduj ih Allahovim oprostom: Allah će im oprostiti i pobrisati njihove grijehe, dati im ogromnu i prelijepu nagradu, a ona je spas i uspjeh na ahiretu, tj. ulazak u Džennet.

Poruke kur’anskih ajeta

●Važnost i veličina Kur’ana jasno se uviđa u spomenutim kur’anskim ajetima. Kako? Tako jer se Uzvišeni Allah zaklinje Kur’anom, a On Svevišnji ne zaklinje se osim onim što je uzvišeno, posebno, hvale dostojno, onim što posjeduje ugled i veličinu.

●Kur’an, Allahova knjiga, je Allahov istiniti govor, jasan i precizan, pun mudrosti. Izrečen je i objavljen sa istinom, laž mu ne može prići ni sa jedne strane, stoga nije dozvoljeno suprotstavljati jedne kur’anske ajete drugima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao je: “Raspravljanje o Kur’anu je nevjerstvo!” (Ahmed, Ebu Davud i Ibn Hibban, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u svojim brojnim djelima) Dakle, strogo je zabranjeno raspravljati o Kur’anu bez znanja.

●Kur’an je Allahov govor, riječima i značenjem. Uzvišeni Allah je govorio njime. I govor je jedno od Allahovih stalnih svojstava, oduvijek i zauvijek je s Njim. Ovo svojstvo, kao i svako drugo svojstvo Uzvišenog Allaha, potvrđujemo samo onako kako Njemu Svevišnjem dolikuje, ne poistovjećujemo ga ni sa čim niti ulazimo u njegovu kakvoću, jer je Uzvišeni Allah rekao: “Ništa nije kao On, ništa Mu nije slično i On je Onaj koji sve čuje i sve vidi.” (Prijevod značenja Eš-Šura, 11.) Ovo je pravac sljedbenika sunneta i zajednice kada je riječ o Allahovim imenima i svojstvima.

●Svakom vjerniku obaveza je da promiče i poziva poslanici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da pojašnjava ulogu i zadaću Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koju je imao na ovom dunjaluku. Vidimo da se Uzvišeni Allah zaklinje Svojim govorom, Kur’anom, za istinitost poslanice Svoga vjerovjesnika.

●Na pozivu u Allahovu vjeru treba ustrajati makar i preovladalo mišljenje da se niko neće odazvati, makar i izgubio nadu u popravak stanja u da’vetu treba ustrajati, a sve je u Allahovim rukama. Koliko je samo vođa nevjerstva Uzvišeni Allah uputio pa su postali imami islama.

●Strogo upozorenje na nemarnost prema istini i uputi. Stoga je neophodno da vjernik bude budan, spreman i uvijek širokih prsa da prihvati istinu, propis iz Kur’ana i sunneta, i postupa po njemu. Na vjerniku je da se poučava svojoj vjeri, radi po njoj i raduje se svemu tome. To je jekin – ubjeđenje iskrenog vjernika. Svaki vjernik treba da se pouči osnovnim pitanjima svoje vjere, kojim djelima je Uzvišeni Allah zadovoljan, kako obožavati Allaha, kako sačuvati svoj ibadet, tj. svaki vjernik obavezan je da se pouči osnovnim pitanjima tevhida i širka. Zatim, da se pouči i radi ono što će mu koristiti na oba svijeta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nastoj da činiš ono što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha u tome i ne budi slabić…” (Muslim, 6945.)

●Brate muslimanu, svaki čovjek dobro poznaje sebe, dobro poznaje svoju dušu! Ukoliko prihvata savjet i opomenu, tada strahuje od Allahove kazne, vraća se Uzvišenom Allahu i traži oprosta za svoje grijehe i svoje propuste, to je onaj rob koji i slijedi Kur’an, Allahovu riječ. On strahuje od Allaha i u javnosti i u tajnosti, kada je sam, kada ga niko ne vidi, on dobro zna da ga Uzvišeni Allah vidi. Međutim, ukoliko ne prihvata savjet, odbija i okreće se, ne osjeća strah od Allahove kazne kada se savjetuje i opominje, takav ne slijedi Kur’an, taj se poigrava s Kur’anom, obmanjuje samog sebe, i takav, uglavnom, kada se osami, Allahove granice prelazi. Stoga, kod ovog pitanja neka svako od nas provjeri i priupita svoju dušu, kada se savjetuje i poziva na dobro: ukoliko bude od onih koji se odazivaju, prihvataju i postupaju širokih prsa, neka se raduje Allahovom oprostu i velikoj nagradi, spasu i uspjehu na oba svijeta, ali bude li od onih čija duša odbija savjet dok sluša, zatim nakon toga odlazi i ne mijenja se, neka zna da je takav u velikoj opasnosti. Neka se odmah pokaje svome Gospodaru, Svemilosnom Allahu! Neka Mu se vrati i svoje vrijeme u nemaru neka ne provodi, jer ne zna kada će mu Melek smrti doći. Budimo svjesni Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu, Uzvišeni Allah pruža Svoju ruku noću kako bi se pokajao onaj koji je griješio danju, a i danju pruža Svoju ruku kako bi se pokajao onaj koji je griješio noću i sve tako dok se Sunce ne pojavi sa zapada.” (Muslim, 7165.)

Uzvišenog Allaha molimo da nas učini od iskrenih sljedbenika Njegove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

el-asr.com

Related Articles

Back to top button