Nasrudin-hodža: Kako se ide na svadbu

Jednog dana vidješe ljudi kako Nasrudin-hodža trči za ženom i viče:

– Sada ćeš ti meni platiti za trideset godina muka s tobom, a ti poslije idi pa se tuži kome ti je volja!

Žena je bježala pred njim i u strahu vikala:

– Aman, ljudi, ne dajte! Ubit će me!

Kako se ova galama čula po cijeloj okolini, izađu i svatovi iz susjedne kuće te uvedu hodžinicu u haremluk (dio kuće za žene), a hodžu u selamluk (dio kuće za muške), i tako ih umire. Domaćin reče:

– Dragi moj hodža, eto, žalost se pretvorila u zadovoljstvo. Ne znam kako, zaboravio sam da te pozovem, a sad mi je drago što si mi došao na veselje!

Hodža je još neko vrijeme grdio ženu, a onda poče da jede. Najzad primače sebi tepsiju baklave, pa se dobro počasti njom. Kad se završila večera i popila kafa, ustade hodža i poče da govori svatovima:

– Dragi prijatelji, moj susjed nije me pozvao na ovu svadbu. Tada smo ja i žena smislili ovu komediju da dođemo na svadbu. Inače, ja sam sa svojom ženom veoma zadovoljan. Idite sad u haremluk i pozovite moju sultaniju da pođe jer nam je već vrijeme da idemo. Ostajte zdravo i veselo. Ne zamjerite za šalu.

Izvor: Ahmet Halit-Jašaroglu, Ismail Hakki Čaušević, Meša Selimović, Nasrudin-hodža: priče i dosjetke, Svjetlost, Sarajevo, 1953, str. 110.