Nema smetnje za slavlje kad dijete napuni sedam godina u cilju njegovog posticanja da klanja

Pitanje: Jednoj mojoj drugarici djevojčica je napunila sedam godina, i želi da organizuje svečanost da bi je na takav način obavijestila da sada mora klanjati i da je namaz razlog te radosti i slavlja. Ja sam negodovala na ovakav postupak, rekavši joj da ovakva svečanost i skupovi nisu načini podučavanja o namazu. I rekla sam joj: “Kako da podučimo djecu i ukažemo joj na važnost namaza na skupovima?” Da je svoju djevojčicu nagradila skupom nakon što ju je naučila da klanja, taj bi postupak bio ispraviniji, a prije toga nije odgovarajući, ali ona smatra da je skup nešto što će postaći dijete na obavljanje namaza i okrivila me je da sam pretjerano stroga.

Da li svečanost prije početka učenja o namazu predstavlja jednu od metoda da dijete zavoli namaz? Molim za odgovor s dokazom.

Odgovor:Hvala pripada Allahu!

Nema smetnje da majka organizuje mali skup povodom punjenja sedam godina njene kćerke želeći da je postakne time na namaz.

Prvo, ovo nije vjerska svečanost, niti praznik koji se ponavlja, on je u okvirima poglavlja o običajima u islamskom pravu i kao takav on je u suštini dozvoljen u skladu s pravilima o običajima.

U vezi s običajima i općenito međuljudskim odnosima, imam Eš-Šatibi kaže: “Intencija Zakonodavca u tom domenu jeste da se ispuni suština, a ne da se ograniči na doslovno ispunjavanje teksta, dok je u domenu ibadeta, kao što je poznato, pravilo upravo suprotno.”

(El-Muvafakat, 2/523)

Na našoj stranici, u opširnim odgovorima, već smo ukazali na pravilo: “Osnova u domenu običaja (međuljudskih odnosa) jeste da je sve dozvoljeno osim ono za što postoji dokaz da je zabranjeno.”

Drugo, ova vrsta vaspitne metode spada u sredstva koja je Šerijat dozvolio, i ostavio ljudima da oni postupaju u skladu s običajima svoje sredine i kulture. Podsticanje na namaz i pridržavanje obaveza jedan je od šerijatskih ciljeva, sredstvo je dozvoljeno, bez obzira na to da li je riječ o direktnom savjetu, igri, postupku, ili slavlju s porodicom ili drugovima. Sve spomenuto spada u šerijatski dozvoljena sredstva za postizanje šerijatskog cilja.

Treće, nema razlike u tome da li ćemo ga podstaknuti prije ili poslije namaza, ako ljudi nisu negodovali što smo djete nagradili zarad brige o namazu, onda ne treba negodovati ni na organiziranje male svečanosti u cilju naglašavanja važnosti vjerskih obaveza, podsticanja na to i upozorenja na početak nove faze njegovog života.

Četvrto, prenosi se od čestitih drugova Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, da su koristili razne metode, i njima tada raspoloživa sredstva, da bi svoju djecu učvrstili na nekom ibadetu. Rebia bint Muaviz, Allah njome bio zadovoljan, kaže: “I dalje smo ga (misli na post Dana ašure) postili, i svoju djecu navikavali da toga dana poste. Pravili bismo im igračku napravljenu od vune, i kada bi dijete zaplakalo, dali bismo mu igračku da bi se njome zabavljalo sve dio iftara.” (Buhari, 1960, i Muslim, 1136)

U ovom predanju je dokaz da je dozvoljeno koristiti razne metodekoje nisu od Allaha određene niti tekstom precizirane, i da ima slobodne volje u korištenju metoda koje će roditi plodom.

U skladu s time, i šerijatski su pravnici spomenuli razne vrste svečanosti i jela koje su organizovane ili pravljene povodom neke vjerske blagodati, iako to vjerom nije striktno propisano, kao npr. hatme Kur ana.

Peto, ne trebamo biti strogi u ovim stvarima, da ne bismo dobrinijeli djetetovom bežanju od vjere, ili otežali ljudima. Naime, velikodušnost islama ne zabranjuje ništa od običaja osim ono što je štetno ili dovodi do štete; tu ćeš naći da većina ljudi negoduje i zabranjuje takvu vrstu običaja.

Ako se u nekom običaju ne vidi nikakva šteta, pričati o tome da je haram jeste rizik koji dovodi do toga da se nešto lijepo ne uradi, te onda, možda dospjemo do nečega zabranjenog, kao npr. u ajetu:

“Reci: ‘Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!’ Pa ako oni posvjedoče, ti im nemoj povjerovati i ne povodi se za željama onih koji Naše dokaze drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.” (El-En’am, 150)

Allah najbolje zna!

Izvor: www.islamqa.info