Predznak Sudnjeg dana: Veliki okršaj muslimana i kršćana na teritoriji Sirije

Povijest muslimana i kršćana je prepuna raznih događaja, mirova i primirja, ratova i sukobljavanja, a i danas su odnosi među njima u pojedinim područjima poprilično nestabilni. Negdje su na granici, ili da planu i prerastu u sukob ili, da se stabiliziraju i da se uspostavi mir. Jedan od predzanaka Sudnjeg dana, shodno onome što nas je obavjestio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, bit će sukob između muslimana i kršćana. Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, ga je nazvao veliki okršaj (Krvavi boj, Melhame kubra op.PV.), u njemu će pobjediti muslimani, nakon čega će se uputiti prema Istambulu i osloboditi ga, a nakon toga će se pojaviti Dedžal.

Muaz ibn Džebel, radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, rekao: “Procvat Bejtul Makdisa (Palestina) znači (da slijedi) opustjelost Jesriba (Medine), a opustjelnost Jesriba znači (da slijedi) događaj velikog okršaja, a veliki okršaj znači (da slijedi) oslobođenje Konstantinopolisa (Istambula), a oslobođenje Konstantinopolisa znači (da slijedi) pojava Dedždžala.” ¹

Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve selem je rekao: “Sklopit ćete čvrsto primirje sa kršćanima, pa ćete zajedno krenuti u napad protiv neprijatelja² koji će biti ispred vas. I pobjedit ćete, i zarobit ćete ratni plijen, a potom ćete se vratiti bezbjedni, sve dok ne stignete do jednog uzvišenja³. Potom će jedan čovjek iz kršćanskog tabora podignuti krst i reći: “Pobjedio je krst!” Na to će se rasrditi jedan musliman, pa će ga udariti i ubiti ga. Nakon toga će kršćani prekinuti ugovor o primirju i te se skupiti za veliki okršaj.” U drugoj predaji se dodaje: “Muslimani će skočiti prema oružju, okupivši se, a Allah će potom počastiti (cijelu) skupinu šehadeom.”[4]

U muslimovom Sahihu je naveden detaljniji opis mjesta ovoga velikog okršaja. Ebu Hurejre, radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem rekao: “Neće nastupiti Čas (sudnji) dok se kršćani ne spuste do Dabika[5], gdje će im u susret doći muslimanska vojska iz grada[6], a bit će to najodabraniji ljudi na zemlji toga vremena. I kada se posafaju jedni ispred drugih, kršćani će povikati: “Ne miješajte se između nas i onih koji su bili naši, a koje ste vi poslije kao ratne zarobljenike uzeli, borit ćemo se protiv njih.”[7]

Muslimani će na to uzvratiti: “Nikako, tako nam Allaha, nećemo vas pustiti da napadate našu braću,” pa će se boriti protiv njih. I jedna trećina (od muslimana) će se povući – Allah im to nikada neće oprostiti. Jedna trećina će poginuti – bit će to najodabraniji šehidi kod Allaha. A (preostala) trećina će pobijediti, oni ni u jednom trenutku neće pokleknuti pred iskušenjem. I nakon toga će osloboditi Konstantinopol…A dok budu dijelili ratni plijen, obje­šenih mačeva o maslinovo drvo, šejtan će poviknuti: “Eno izašao Dedždžal, došao za vama kod vaših familija” To će biti laž[8], a oni će se na to uputiti nazad, pa nakon što stignu do Šama, pojavit će se (Dedždžal).”

U jednoj drugoj preda­ji stoji još: “I dok se oni budu spremali za borbu protiv Ded­ždžala, nakon što su pobijedili kršćane, neće uspjeti ni ratni plijen podijeliti, popravljajući svoje redove, nakon što budu pozvani na namaz, sići će Isa sin Merjemin”[9]

U jednoj drugoj predaji navodi se još detalja oko sa­mog okršaja. U njoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Neće nastupiti Čas (sudnji) dok se ne presta­ne dijeliti naslijedstvo i dok se ne prestane radovati ratnom plijenu” Potom je rukom po­kazao prema Šamu, te rekao: “Neprijatelj će se okupljati radi pripadnika islama, a oni će se okupljati radi njih[10]. U tom okršaju će vam se desiti strašno povlače­nje[11], nakon čega će muslimani formirati grupu smrti sa uvjetom da se ne vraćaju osim kao pobjednici. Potom će se boriti sve dok ih noć ne zakloni jedne od drugih. I povući će se i jedni i drugi, a da niko nije pobijedio. Tu će se rasformirati ova grupa, pa će muslimani po novo formirati grupu smrti, uz uvjet da se ne vrate osim kao pobjednici. I borit će se sve dok se ne smrkne, a onda će se povući i jedni i drugi, bez pobjednika, pa će se rasformirati i ova grupa. Kada dođe četvrti dan, pridružit će im se i ostali sljedbenici islama[12], a Allah će dati da dožive poraz (neprijatelji muslima­na), pa će biti ubijani kao niko dotad. Takvo nešto neće se vidjeti,” ili je rekao: “Takvo nešto se nije vidjelo, tako da bi ptica letjela iznad njih, i ne bi uspjela ni preletjeti, a pala bi pogođena. I bilo bi iz iste familije sto uče­snika, od kojih ne bi našli da je na kraju iko ostao – samo jedan čovjek. Pa kojem plijenu da se raduje?! Ili, koje nasljedstvo da se dijeli?! I dok to tako bude trajalo, čut će za još veću nevolju! Začut će se vrisak: “Dedždžal se pojavio kod vaših familija!” Pa će odbaciti sve što su imali u rukama i okrenuti se, da bi poslali deset odabranih viteza. Ja zaista znam,” rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “njihova imena, i imena nji­hovih očeva, i boje njihovih konja. Oni su najodabraniji konjanici koji su tada po stojali na licu zemlje!” Ili je rekao: “Oni su među najboljim konja­nicima, koji će tada postojati na licu zemlje “[13]

Mjesto sakupljanja muslimanske vojske za veliki okršaj će biti Guta, mjesto kraj Damaska, a bit će to najbolja vojska na zemlji u tom vremenu, i nju će Allah potpomoći protiv kršćana. Ebu Derda radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tabor muslimana na dan okršaja bit će u Guti, mjestu kraj grada po imenu Da­mask, jednog od najboljih gradova Šama.” A u drugoj predaji prenosi da je također čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Na dan (velikog) okršaja, tabor muslimana će biti u mjestu po imenu Guta, mjestu kraj grada Damaska – najboljem mjestu za okuplja­nje muslimana toga vremena.”[14]

Oslobođenje Kostantinopola muslimani će postići bez borbe, njihovo će oružje tada biti tekbir[15] i tehlil[16], a bit će pod vodstvom Mehdija. U hadisu koji bilježi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, rekao: “Jeste li čuli za grad čiji je jedan dio na kopnu a drugi na moru (istambul)?” Rekli su: “Jesmo, Allahov Poslaniče!” “Neće nastupiti Čas (sudnji) dok na njega ne krene sedamdeset hiljada Ishakovih potomaka, a kad mu dođu i počnu ulaziti, neće se boriti oružjem, niti će odapinjati svoje strijele, već će reći: “La ilahe illa Allah i Allahu ekber” pa će pasti jedan nje­gov dio.” Sevr ibn Jezid ovdje kaže: “Ne pamtim drugačije osim da je rekao: “dio koji je na moru”. Potom će po drugi put povikati: “La ilahe illaAllah i Allahu ekber,” pa će pasti drugi njegov dio. Pa će po treći put povikati: “La ilahe illaAllah i Allahu ekber,” pa će biti oslobođen. Onda će ući u njega i uzeti plijen, a dok ga budu dijelili, začut će povik: “Dedždžal se pojavi!” Na to će sve ostaviti i vratiti se.”[17]

Nevevi navodi slijedeće: “Šejh Kadi kaže da u svim Muslimovim pre­dajama stoji “od Ishakovih potomaka” dok pojedini učenjaci navode: “Ono što je opće poznato i prenošeno je da su “od potomaka Ismailovih” a na to ukazuje sam hadis i njegov kontekst kojim se cilja na Arape. A grad koji će biti oslobođen je Kostantinopolj”

To da se aludira na Arape, tj. sinove Ismailove prenosi se u hadisu od Zu Makhmera, radijallahu anhu, u kojem se navodi da će kršćani reći svom savezniku: “Mi ćemo te poštedjeti Arapa” pa će se okrenuti i početi sku­pljati za veliki okršaj. Dakle, nedvosmisleno je kazano da će veliki okršaj biti između Arapa i kršćana. Inače i ostali hadisi koji su navedeni u ovom poglavlju ukazuju na to da se radi o Arapima i da će vojska koja budu uče­stvovala u velikom okršaju biti ona koja će osloboditi Kostantinopol.

U jednom se hadisu doslovno navodi da su to Arapi, naime Amr ibn ‘Auf, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka­zao: “Potom će im doći (u susret) najbolji muslimani, stanovnici Hidžaza”. Dakle potomci Ismailovi, a ne Ishakovi[18], a Allah najbolje zna.

Autor: Muhammed ibn Abdurrahman el-Arifi
Iz knjige: Kraj svijeta
Obrada: Put vjernika
Napomena: Naslov je od puta vjernika

Fusnota:

1. Hadis bilježe Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi a šejh Albani ga je ocjenio dobrim u Sahihu Ebu Davud a prenosi ga samo Abdurahhman ibn Sabit od svog oca a ovaj od Mekhula.
2. Riječ kazana u hadis je ‘adv a što znači oni koji su iza, međutim postoje i druga značenja oko čega postoje različiti neusuglašeni stavovi u tumačenju ciljanog značenja.
3. Gdje je uzvišenje koje je spomenuto u hadisu niko od učenjaka nije decidno odredio. Koliko sam uspio istražiti, po svoj prilici je to mjesto Dabik, koje se spominje u narednom hadisu.
4. Bilježi Ebu Davud sa ispravnim lancem prenosilaca
5. Ovo se mjesto nalazi u blizini grada Halepa (blizu granice sa Turskom), u današnjoj Siriji, gdje će se dakle desiti veliki okršaj.
6. Misli se na grad Damask.
7. Ovo ukazuje na to da se već prije desio sukob kršćana i muslimana i da su muslimani stekli zarobljenike koji su potom (dobrovoljno) primili Islam.
8. Tj. slagat će ih šejtan
9. Bilježi imam Muslim
10. Ibn Mesud, radijaAllahu anhu je dodao ovdje da su neprijatelji kršćani
11. Povlačenje sa bojnog polja uslijed žestine bitke
12. Tj. doći će i skupiti se iz različitih mjesta
13. Hadis bilježe Ahmed i Muslim
14. Bilježe Ahmed, Ebu davod i Hakim koji kaže da je hadis vjerodostojnog lanca prenosilaca. Zehebi se složio sa tim a potvrdio El-Munziri.
15. Riječi Allahu ekber
16. Riječi La illahe illellah
17. Hadis bilježi imam Muslim

putvjernika.com