ZABRANA ZAVIDNOSTI
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
«Čuvajte se zavidnosti, jer zavidnost, doista, uništava dobra djela kao što vatra jede drva.»[1]
Komentar hadisa
U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., spominje jedno veoma pokuđeno svojstvo, zavidnost, dok se u narednom hadisu zajedno sa zavidnošću spominju i druge stvari kojih se musliman treba kloniti:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
“Ne zavidite jedni drugima, nemojte varati i obmanjivati prilikom prodaje, ne mrzite jedni druge, ne okrećite leđa jedni drugima, ne namećite se u kupoprodaji kada dvojica trguju i budite Allahovi robovi braća. Musliman je brat muslimanu, on mu ne čini nasilje niti ga ostavlja na cjedilu, ne laže ga niti ponižava. Bogobojaznost je ovdje -ponovio je to tri puta, pokazujući na svoja prsa. Dovoljno je čovjeku zla to što ponižava svoga brata muslima. Svakom muslimanu je u odnosu na drugog muslimana, sveta njegova krv, imetak i čast.”[2]
U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava na zavidnost i uspoređuje je sa nečim što jede dobra djela i uništava ih, kao što vatra uništava i jede drva a zatim ih pretvori u pepeo.
Sa ovim se misli na pokuđenu zavidnost u kojoj zavidnik želi da blagodati i uživanja nestanu kod one osobe kojoj zavidi i želi da se ta blagodat nađe kod njega. On zaboravlja da je Allah, dž.š., Taj koji je opskrbio tu osobu sa tom blagodati, pa kako nakon te spoznaje može zavidjeti!?
Međutim, ima i druga vrsta zavidnosti u kojoj zavidnik ne želi da dotična blagodat nestane kod te osobe, nego on želi da i on ima tako nešto, kako bi sa tim što posjeduje činio dobra djela. To je zavidnost koja nije pokuđena. Ova vrsta zavidnosti na arapskom jeziku se zove gibtah. Na ovu zavidnost se misli u hadisu u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Nema zavidnosti osim u ova dva slučaja: čovjeku kome je Allah dao Kur’an pa se on druži s njim i danju i noću, i čovjeku kome je Allah dao imetak pa ga on dijeli i danju i noću.”[3]
Zavidnost je pokuđeno i ružno svojstvo u islamu, a takvim ga smatraju sva društva i sredine.
Poruke ovog hadisa
-Upozorenje na opasnost i pokuđenost zavidnosti, jer ona uništava dobra djela kao što vatra jede drva, -Zavist može biti pokuđena i dozvoljena, ona što je pokuđena je zabranjena i na arapskom jeziku se zove hased, a ona što je dozvoljena zove se gibtah.
[1] Hadis je zabilježio Ebu Davud 13/245 (4882) u Kitabul-edebu.
[2] Hadis je zabilježio Muslim.
[3] Hadis je zabilježio Ibn Madže 2/1408 (4209).
