VJERNIKU JE UVIJEK DOBRO
Suhejb, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
«Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća, on se strpi pa mu opet bude dobro.»[1]
Biografija prenosioca hadisa
Suhejb ibn Sinan, r.a., je među ashabima koji su prvi prihvatili islam. U Mekki je bio uznemiravan i mučen zbog toga što je musliman pa je učinio Hidžru u Medinu, i zbog njega je objavljen ovaj kur’anski ajet:
“A ima ljudi koji žrtvuju sebe da bi Allaha umilostivili.”[2]
Suhejb, r.a., je mnogo naučio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., što su tabi’ini prenosili kasnije od njega. Umro je 38. god. po Hidžri i ukopan u Medini.
Komentar hadisa
U komentaru ovog hadisa navest ćemo još jedan hadis koji se dotiče ove teme.
Ebu Derda’, r.a., je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže:
„Zaista je Allah, dž.š., rekao: -O Isa, sine Merjemin, Ja ću poslati poslije tebe ummet koji će, ako ga zadesi sreća zahvaljivati i činiti šukr, a ako ih zadesi nesreća strpiće se, a neće imati ni blagosti, a ni znanja. Isa, a.s., upita: -O Gospodaru, kako to, a neće imati ni blagosti, niti znanja? Allah, dž.š., mu tada odgovori: -Ja ću im dati od Svoje blagosti i od Svog znanja.”[3]
Ono što se čovjeku u životu dešava ostavlja utisak na njega, bilo od dobra ili zla. Kada ga zadesi bogatstvo, blagodat, zdravlje, olakšanje on se uzoholi i čini nered, a ako ga zadesi siromaštvo, bolest i poteškoća izgubi povjerenje u Allaha i prepusti se jadikovanju i žalosti te živi tako teškim životom.
Sa vjernikom nije takva situacija jer zbog blagodati vjerovanja i iskrenosti. On ne pada u ovakva stanja u koja zapada obični čovjek koga nije obasjalo svjetlo vjerovanja u njegovom srcu. Vjernik se ne oholi kada je bogat, niti jadikuje zbog siromaštva, bolesti i kod brze promjene sreće. On je zahvalan na blagodatima, a strpljiv na nesrećama i dobro zna da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a da ono što ga je promašilo nije ga moglo nikako zadesiti. On zna da sve ovo što se dešava biva sa Allahovim kaderom i Njegovim određenjem. On je zadovoljan u oba ova stanja, nada se nagradi kod Allaha zbog svoje strpljivosti, kao što se nada nagradi zbog svoje zahvalnosti. Ovo je ta odlika i specifičnost vjernika koju ne posjeduje niko drugi osim vjernik.
Poruke ovog hadisa
-Zaista je zahvala na blagodatima i strpljivost kod nedaće osobina vjernika,
-Ispravno vjerovanje je najjače oružje koje pomaže u raznim situacijama, blagodatima ili nedaćama,
-Vjernik će biti nagrađen u obje ove situacije,
-Zaista je oholost kod bogatstva i izobilja a očajavanje kod siromaštva i neimaštine osobina onih koji nisu vjernici.
[1] Hadis je hasen, a zabilježili su ga: Tirmizi 6/606 (2419) u Kitabuz-zuhdu, Ibn Madže, Malik i Ahmed.
[2] Sura El-Bekare, 208.
[3] Hadis je sahih, a zabilježili su ga Ahmed 6/450 i Hakim 1/348.
