Mudrosti i poučne izreke o kaderu

Od prvih i odabranih generacija muslimana prenosi se jako mnogo izuzetno lijepih i poučnih izreka, koje pojašnjavaju pojam kadera, govore o njegovoj važnosti, bodre na čvrsto vjerovanje u njega, pozivaju na zadovoljstvo sa svim onim što je Uzvišeni Allah čovjeku odredio i propisao, ali i upozoravaju na sve ono što je u suprotnosti sa ispravnim vjerovanjem u kader i sa onim što mu kontrira. Na ovu temu govorili su i mnogi mudraci, ali i pjesnici. Spomenut ćemo neke od njihovih izreka.

Velid, sin plemenitog ashaba Ubade b. Samita, radijallahu anhu, pripovijeda sljedeće: “Posjetio sam svoga oca Ubadu koji je bio bolestan. Činilo mi da će ubrzo umrijeti, pa mu rekoh: ‘Babo moj, posavjetuj me kako misliš da je najbolje!’ On reče: ‘Pomozite mi da sjednem’, a kada su ga stavili u sjedeći položaj, reče: ‘Sinčiću moj, uistinu nećeš osjetiti slast imana niti ćeš dostići istinsku spoznaju o Uzvišenom Allahu sve dok ne budeš vjerovao da sve što se dešava, bilo dobro ili zlo, biva Allahovim određenjem.’

Ja ga upitah: ‘Babo moj, a kako da znam koje je određenje za mene dobro, a koje loše?’, a on mi odgovori: ‘Moraš znati da te ono što te mimoišlo nikako nije ni moglo zadesiti, a da te ono što te zadesilo nikako nije moglo mimoići. Sine moj, uistinu sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je rekao: – Prvo što je Uzvišeni Allah stvorio bilo je pero, a zatim (mu) je rekao: Piši!, i ono napisa sve što će se desiti od tada pa do Sudnjega dana.’” Ubada, radijallahu anhu, još dodade: “Sine moj, ukoliko bi umro ne vjerujući u ovo (što sam ti spomenuo), ušao bi u Vatru.”[1]

Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhuma: “Vjerovanje u kader je ustrojstvo na kojem počiva tevhid. Onaj ko bude Allaha priznavao za jedinog Boga i čvrsto vjerovao u kader, takav je svoj tevhid upotpunio, a onaj ko bude Allaha priznavao za jedinog Boga a porekne kader, njegov je tevhid ništavan.”[2]

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, također je kazao: “Sve se odvija shodno kaderu. Čak i kada svoju ruku staviš na obraz, i to je kaderom predodređeno.”[3]

Ikrima je rekao: “Upitali su Ibn Abbasa: ‘Zašto je poslanik Sulejman između svih ptica tražio baš hudhuda?’, a on odgovori: ‘Sulejman, alejhis-selam, ulogorio se na jednom mjestu i nije znao na kojoj se udaljenosti od njega nalazi voda, a kako je hudhud bio spretan u proračunima, Sulejman ga je htio upitati gdje se nalazi voda, kada je i primijetio da ga nema.’ Ja ga upitah: ‘Kako to da je hudhud bio spretan u proračunima, a čak i malo dijete uzme konopac, postavi mu zamku i uhvati ga?’ Ibn Abbas odgovori: ‘Kada dođe kader, on oduzme vid[4].’”[5]

Rekao je Ka‘b b. Zuhejr, radijallahu anhu:

Da se ičem čudim, čudit’ mene treba

Čovjek što se trudi, a kader skriven vreba

Što postići ne može, on hita da postigne

Jedan život ima, a želje mu ogromne[6]

Čovjek sve dok živi, nadat’ se ne prestane

Oko baca na nešto dok mu trag ne nestane.[7]

Rekao je Hasan el-Basri[8], Allah mu se smilovao: “Uzvišeni Allah stvorio je stvorenja shodno onome što je kaderom odredio. Unaprijed je odredio njihov životni vijek, kao i njihovu nafaku, a i nevolje i zdravlje kaderom su određeni.”[9]

Također, od Hasana se prenosi da je rekao: “Onaj ko porekne kader, porekao je i islam.”[10]

U bolesti, od čijih će posljedica i umrijeti, Hasan je kazao: “Uistinu je Allah kaderom odredio životni vijek, kao što je uz njega odredio i bolest i lijek, pa onaj ko porekne kader, takav je porekao Kur’an, a onaj ko porekne Kur’an, takav je porekao Istinu.”[11]

Ovdje navodimo i prelijepe stihove imama Šafije, Allah mu se smilovao, u kojima pojašnjava srž i suštinu vjerovanja u kader. Imam Ibn Abdulberr, u djelu El-Intika, za ove stihove kaže: “Ovo su stihovi oko kojih ne postoji dvojba da ih je izgovorio imam Šafija, i oni, kada se radi o poeziji, spadaju u nešto najvjerodostojnije što je od njega preneseno.”[12] Također, Ibn Abdulberr kaže: “Ovi stihovi na najupečatljiviji način pojašnjavaju suštinu vjerovanja u kader.”[13] Radi se o sljedećim stihovima:

Ono što Ti želiš biva makar ja to ne htio

A bit’ neće što ja želim ne budeš li Ti htio

Robove si stvorio po znanju što je prethodilo

Po tom’ živi svaki čovjek, mlad il’ star on bio

Nekog Ti si usrećio, a drugog napustio

Nekome si pomog’o, a drugog zapustio[14]

Neki od njih nesretni su, a drugi su sretni

Neki od njih ružni su, a drugi su l’jepi.[15]

Slijedi kratko pojašnjenje i komentar ovih stihova:

“Ono što Ti želiš”, moj Gospodaru; “biva”, samo i jedino Tvojom naredbom i Tvojim određenjem, jer Tvoja volja mora biti sprovedena; “makar ja to ne htio”, ja, kao obični rob; “A bit’ neće što ja želim ne budeš li Ti htio”, jer ništa se ne dešava osim s Tvojom voljom i Tvojim određenjem.

“Robove si stvorio, po znanju što je prethodilo”, shodno Svome praiskonskom sveznanju; “Po tom’ živi svaki čovjek, mlad il’ star on bio”, dakle, svaki čovjek, bio on mlad ili star, živi i radi djela shodno Allahovom sveznanju, koje je svemu tome prethodilo, i niko ne može učiniti ništa drugo do onoga što je u Allahovom znanju.

“Nekog Ti si usrećio”, iz Svoje milosti i dobrote; “a drugog napustio”, iz Svoje mudrosti i pravde; “Nekome si pomog’o”, iz Svoga dobročinstva i samilosti; “a drugog zapustio”, iz neke skrivene mudrosti i potpuno pravedno.

“Neki od njih nesretni su”, a to su oni koji su još otprije u Allahovom znanju nesretnici; “a drugi su sretni”, tj. koji su još otprije u Allahovom znanju sretnici; “Neki od njih ružni su, a drugi su l’jepi”, još dok su bili u maternicama, Uzvišeni Allah sve je ljude oblikovao onako kako je htio i podario im izgled kakav je želio.

Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, rekao je: “Kader je Allahov kudret (tj. moć).”[16]

Ibn Kajjim, nadovezujući se na ovu izreku imama Ahmeda, kaže: “Ibn Akil se mnogo divio ovim riječima, te je u vezi s njima kazao: ‘Ova izreka ukazuje na to u kolikoj je mjeri znanje imama Ahmeda bilo precizno i detaljno, te koliko je dobro poznavao temeljne postulate vjere islama.’”

Tačno je ono što je tvrdio Ebu Vefa, koji je rekao da poricati kader znači poricati Allahovu moć, odnosno to znači tvrditi da Allah nije mogao stvoriti djela Svojih robova, da ih nije mogao unaprijed zapisati, niti ih predodrediti.”[17]

Mahmud Verrak u stihovima kazuje:

Skroz sam post’o zadovoljan Allahovom odredbom

Da l’ je smatr’o dragom ja ili mrskom nevoljom

Naš Staratelj od svih stvari za mene odabire

Daruje mi da na koncu za me bude najbolje

Ja to ne znam zato stvari sve prepuštam Onome

Koji znanje posjeduje koje nemam kod sebe.[18]

Rekao je pjesnik:

Što je Allah odredio mora se dogoditi

Samo će se neznalica svojim stanjem jadati.[19]

Neko je recitovao sljedeće stihove:

Onim što ti bude dato zadovoljan budi

Naš Gospodar čak ni mrava iz vida ne gubi

Bude l’ sudba tebi sklona u susret joj hitaj

A kad leđa ti okrene, šuti i ne pitaj![20]

Šejh Muhammed b. Alijj b. Selum, Allah mu se smilovao, jedan od učenjaka iz Nedžda, rekao je:

Naša djela stvorena su, Allah ih je stvorio

Al’ i našeg truda plod su, poslušaj me, ljenčugo

Sve što rade robovi, bilo šta da učine

Bila to pokornost, il’ nešto loše urade

Tako hoće naš Gospodar, ali bez prisile

Nikog nije natjer’o, shvati i bez rasprave![21]

Nastaviće se…

Naslov originala: El-Imanubil-kada’ivel-kader

Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu

Autor:Muhammed b. Ibrahim el-Hamed

Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio:Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.

Preveo: Amir Durmić

[1] Ahmed, Musned, 5/317, i Tirmizi, Sunen, br. 4155. Nakon što je ispitao i provjerio puteve kojima je ovaj hadis prenesen, šejh Albani kazao je: ”Nema nikakve sumnje da je ovaj hadis vjerodostojan.” Vidjeti: Albani, Hašijetu Miškatil-mesabih, 1/34.

[2] Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 3/113. Vrlo sličan govor, koji također pripisuju Ibn Abbasu, radijallahu anhuma, bilježe i Abdullah b. Ahmed, Es-Sunna, 2/422, Adžurri, Eš-Šeria, str. 215, i Lalikai, Šerhu usuli itikad, 4/682.

[3] Buhari, Halku ef‘alil-ibad, str. 26.

[4] Odnosno, kada dođe sudbonosni čas, tj. Allahovo određenje, ni najvještiji ni najumniji ga ne mogu izbjeći, bez obzira koliko bili lukavi i vješti. (op. prev.)

[5] Abdullah b. Ahmed, Es-Sunna, 2/412.

[6] Ka‘b b. Zuhejr, Divan, str. 77.

[7] Odnosno dok ne umre. (op. prev.)

[8] Hasan el-Basri, predvodnik tabiina, asketa i pobožnjak. Rođen je u Medini 21. h. g., a umro u Basri 110. h. g. Vidjeti: Ibn Kesir, El-Bidajetu ven-nihaja, 9/266, Zehebi, Sijeru a‘lamin-nubela, 4/565–588. (op. prev.)

[9] Lalikai, Šerhu usuli itikad, 4/682.

[10] Lalikai, Šerhu usuli itikad, 4/682.

[11] Lalikai, Šerhu usuli itikad, 4/682.

[12] Ibn Abdulberr, El-Intika fi fedailis-selasetil-eimmetil-fukaha, str. 80.

[13] Ibn Abdulberr, El-Intika fi fedailis-selasetil-eimmetil-fukaha, str. 81.

[14] Odnosno, drugome nisi pomogao. (op. prev.)

[15] Ibn Abdulberr, El-Intika fi fedailis-selasetil-eimmetil-fukaha, str. 80. Također vidjeti: Bejheki, El-Itikad, str. 88, Lalikai, Šerhu usuli itikad, 4/702, i dr. Muhammed Abdulmun‘im Haffadži, Divanuš-Šafii, str. 131–132.

[16] Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 8/308, i Ibn Kajjim, Tarikul-hidžretejn, str. 170, i Šifaul-alil, str. 59.

[17] Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 59–60.

[18] Lalikai, Šerhu usuli itikad, 4/693.

[19] Ibn Ebu Izz, Šerhul-akideti-Tahavijja, str. 270.

[20] Ibn Ebu Izz, Šerhul-akideti-Tahavijja, str. 270.

[21] Ove stihove navodi šejh Abdurrahman Mahmud u knjizi El-Kadau vel-kader, str. 258.

minber.ba