Odnos Muhammeda, a.s. prema djeci

Potražimo li bilo kakav članak, knjigu ili običnu analizu koja tretira ovo pitanje, uočićemo da je akcenat na tome da Muhammed a.s., u svom pedagoškom djelovanju nikada nije udario niti povisio ton na bilo koje dijete. Konstatacija apsolutno stoji, ali daleko od toga da do kraja oslikava ovo pitanje.

Muhammed a.s., je svako dijete posmatrao i doživljavao kao ličnost koja je, doduše, u fazi razvoja i kojoj se, kao takvoj, ima posvetiti maksimalna pažnja. Prema tome, on nikada nije, ne samo udario ili zagalamio, nego ni na bilo koji način omalovažio i zanemario bilo koje dijete. Predivne su i brojne predaje koje govore o tome kako bi on uljudno zastajao, selamio se i razgovarao sa djecom. Gotovo da se može osjetiti toplina tog respekta i ljubavi kada čitamo kako bi dugo ostajao na sedždi, ne želeći da se uspravi i omete djecu koja bi mu se pentrala i igrala po vratu i leđima. Čak je i namaz skraćivao ukoliko bi čuo plač djeteta a sve sa željom da ga se ne bihuzuri i da se olakša njegovoj majci koja bi bila na namazu.

Ukoliko bi se u društvu ashaba našlo i dijete, Poslanik a.s., bi ga uvažavao i stavljao u rang sa odraslim. Kada bi, u toj situaciji, pili vodu, on bi dodavao posudu onome ko mu je s desne strane, nipošto ne zaobilazeći djecu. Jedne prilike je dječaku Omeru ibn Ebi Selemi na najljubazniji način objasnio kulturu ponašanja prilikom jela (”O dječače! Kada jedeš, prouči Bismillu, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.”).

Ljubav i pažnja prema djeci išla je dotle da je Poslanik a.s., neke od svojih najznakovitijih i ponajljepših hadisa izrekao upravo djeci. Tako je u poznatom hadisu, dječaku Ibn Abbasu kazao: ”O dječače, poučiću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, On će tebe čuvati, čuvaj Allaha naći češ Ga ispred sebe, kada moliš, moli Allaha, a kada budes tražio pomoć, traži je od Allaha, i znaj da se sav ummet sakupi da ti donese neku korist ne bi ti donijeli osim ono što ti je Allah zapisao, a kad bi se sakupili da ti nanesu neku štetu ne bi ti nanijeli štete osim onoliko koliko ti je Allah propisao, podignuta su pera a osušile su se stranice.”.

U takvom ozračju i ut takvo poštovanje, djeca su se od malih nogu učila svojoj ulozi u društvu. Takva djeca su, bez ikakve sumnje, puno ranije sazrijevala i stasavala. Uostalom, kako drugačije objasniti situaciju u kojoj čuveni Omer r.a., tadašnji strah i trepet, nailazi pored grupe dječaka koja se, čim su ga spazili razbježala. Jedan dječak je ostao, pa kada ga je Omer r.a., upitao zašto i on nije pobjegao, odvažno je rekao: ‘Nisam ti ništa skrivio pa da te se bojim a i put nije tijesan pa komotno možeš proći!’. Omeru nije preostalo ništa drugo nego da se nasmije i pomiluje dječaka.

www.preporod.com